Krv nas čini rođacima, ljubav i poštovanje porodicom

Ušli smo u ovaj svijet kao da smo ispali iz dimnjaka. Ovdje smo zajedno sa ljudima s kojima dijelimo krv i gene. S obitelji koja osigurava da se uklopimo u njihov poseban svijet i koja pokušava usaditi svoje vrijednosti u nas.

Svi imaju obitelj. Imati je prilično je jednostavno: svi imamo porijeklo i svoje korijene. Međutim, potpuno je druga priča čuvati ih i rasti, održavati vezu iz dana u dan kako bi ostali zajedno.

Svi imamo majke , očeve, braću, tetke i ujaka. Ponekad imamo puno rođaka koje dugo nismo vidjeli. Trebamo li se osjećati krivim zbog ovoga?
Istina je da se ponekad osjećamo 'moralno' obveznima da se dobro slažemo sa rođakom sa kojim gotovo da nemamo ništa zajedničko i koji nam je čak i uvrijedio ili povrijedio. Krv nam je možda zajednička, ali ne dijelimo život sa ovim ljudima, tako da ne bismo trebali biti zabrinuti ako držimo distancu i kratke, ali učtive razgovore.
​Ali što se događa kada su takvi ljudi dio naše uže obitelji? Što ako su to naši roditelji ili braća i sestre?

Veza koja nadilazi krvno srodstvo
Ponekad smo skloni misliti da biti obitelj znači više nego samo imati istu krv ili obiteljsko stablo. Neki vjeruju i gotovo podsvjesno da dijete treba imati iste vrijednosti kao i njihovi roditelji, istu ideologiju i ista ponašanja.

Ima roditelja koji su iznenađeni koliko različiti mogu biti braća i sestre. Kako je moguće da ta djeca dolaze iz iste porodice? To je kao da govorite da u obitelji mora postojati izričit sklad, u kojem nema pretjeranih razlika, u kojima niko ne bi trebao odstupiti od norme, a sve je kontrolirano i uredno.
Iako je jasno da osobnosti nisu 100% naslijeđene, neke se osobine mogu prenijeti genima, a život u istom okruženju definitivno će dovesti do nekih zajedničkih stvari. Ali djeca nisu tačan otisak njihovih roditelja, niti roditelji mogu očekivati da djeca budu isto tako uzbuđena kao roditelji, ako ​ispune njihovaočekivanja koja im nameću.

Ličnosti su dinamične, mijenjaju se s vremenom i ne drže se granica koje roditelji pokušavaju stvoriti. Ovdje počinju uobičajena razočaranja, sukobi i nesuglasice.

Da bi se stvorila jaka i sigurna obiteljska kohezija, moraju se poštivati ​​razlike, a nezavisnost i sigurnost se moraju podsticati. Treba poštovati bit svake osobe, njihovu divnu individualnost, bez postavljanja ograde od bodljikave žice i bez kažnjavanja svake riječi ili djela.

Ključ skladne obitelji
Mnogo je roditelja koji vide kako njihova djeca napuštaju roditeljsku kuću i koji dugo ne ostaju u kontaktu sa njima. Postoje braća i sestre koji prestaju razgovarati jedni s drugima i brojne obitelji koje gledaju u prazne stolice u svojim dnevnim boravcima.
Zašto je to tako?
Logično je da je svaka obitelj različita, da je „mikro svijet“ sa svojim obrascima i idejama. Međutim, cilj obrazovanja je poslati u svijet ljude koji imaju samopouzdanje, sposobnosti i nezavisnost, kako bi pronašli svoju sreću i zauzvrat je mogli ponuditi drugima. Kako se to može postići? Nudeći iskrenu ljubav koja uvijek nadvlada i koja ne kontrolira. Ljubav koja ne kažnjava nikoga zbog onoga što su, zbog načina na koji misle, ili kako djeluju.

Ne možemo kriviti druge za ono što nam se događa. Nemojte kriviti majku ili oca ako se danas osjećate nesigurno ili niste u mogućnosti učiniti određene stvari. Ili možda brata ili sestru koji su uvijek bili više u centru pažnje od vas.
Naravno da uvijek pravimo greške kada je u pitanju obrazovanje. Ali mi takođe moramo preuzeti kontrolu nad svojim životima i moramo znati kako reagirati, moramo imati glas, moramo reći ne, i moramo vjerovati da možemo sigurno i zrelo rješavati nove projekte.

To što ste obitelj ne znači da uvijek morate dijeliti sva stajališta i mišljenja. I zato ne bismo trebali suditi, kažnjavati ili zanemariti druge. Takva ponašanja dovode do udaljenosti između ljudi i do veće odanosti prijateljima, a ne obitelji.
Ponekad imamo 'moralnu' obavezu održavati kontakt sa rođacima koji su nas povrijedili, otežali nam stvari ili nas tlačili. Dio ste obitelji, nema sumnje u to, ali ne smijemo zaboraviti da je ono što je u životu zaista važno jeste biti sretan i imati unutarnju ravnotežu. Unutarnji mir. Ako rodbina krši vaša prava, morate se distancirati od njih.

Najveća vrlina obitelji je da se međusobno prihvaćate takvi kakvi jeste, da živite u skladu, s ljubavlju i poštovanjem.

​(izvor: gedankenwelt.com)