Valter Riso (Walter Riso), pisac, klinički psiholog, specijalista za kognitivnu psihologiju, pedagog i terapeut. Rođen je u Napulju, Italiji, živi i radi u Španiji.
Neka od njegovih poznatih djela: «Kako prevazići emotivnu zavisnost», «Kako voljeti bez patnje», «Kako potvrditi svoju vrijednost i izbjeći tuđe manipulacije».
«Ako me ne možeš voljeti onoliko koliko zaslužujem, idi. Pojaviće se neko s kim ću u potpunosti uživati i ko će uživati u meni».
- Walter Riso - Opasnosti vezivanja Riso nas uči da je vezivanje opsesivna privrženost nekome ili nečem. Kada se vezujemo, počinjemo vjerovati i ubjeđivati sebe da će nas ta osoba ili objekat učiniti potpuno srećnim, da će nam pružiti sigurnost, a osim toga, unijeti smisao u naše živote.
Ovo je lažna ideja, proizvod «hiperromantizma», koji može dovesti osobu da trpi patološku ljubomoru, emocionalnu zavisnost, nedostatak identiteta i još mnogo toga.
Postoji nekoliko načina da provjerite da li ste se vezali za nekoga ili nešto:
"Biti" nasupot "Imati" Jedan od ključeva ličnog rasta i razvoja je znanje kako da cijenimo sebe prema onome ko smo, prema našim istinskim vrijednostima, principima, suštinom, a ne prema onome što posjedujemo.Kada cijenimo sebe na osnovu onoga što posjedujemo, naša sreća počinje zavisiti od spoljašnjih (bukvalno) stvari i onoga van nas. Zato rizikujemo da postanemo zavisni - i češće nesrećni, nego zadovoljni i srećni. Moramo biti svjesni činjenice da smo mnogo više od onoga što posjedujemo i da naša vrijednost ne treba da se bazira na onome što ima cijenu.
"Idealno JA" nasuprot "Stvarnog JA"
Vaša nesigurnost se uvijek rađa u jazu između «idealnog vas» i «realnog vas». Realno Ja je ono što jesam, dok je «Idealno Ja» onaj ko želim postati i ona o kome «sanjam». Problem je u tome što često zapostavljamo «realnog mene», kažnjavamo se, fokusirajući se samo na naše propuste, ne obraćajući pažnju na naše vrline. S druge strane, često sebi postavljamo nerealne i izuzetno zahtjevne ciljeve, zbog čega rastojanje između «Realnog Vas» i «Idealnog Vas» postaje ogromno – čak nepremostivo. Ljubav nasuprot opsesiji Govoriti stvari poput: "Jedino si mi ti na pameti", "Sve me podsjeća na tebe" ili "Ne mogu da živim bez tebe" su znakovi opsesije, a ne ljubav, a kada nastane opsesija, prestaje ljubav. Parovi treba da uživaju jedno u drugom, ali bez zavisnosti, jer to na kraja dovodi do gubljenja sopstvenog identiteta. Kao pojedinci koji su odlučili da se vežemo za drugu osobu, moramo naučiti i kako da se «odvežemo». Prvo se zaljubi u sebe Društvo nas uči kako moramo da se žrtvujemo i brinemo za druge više nego o sebi, a Riso – poput svih velikih osviješćenih umova - uči nas da smo sebi zaista najvažniji i da prvo moramo naučiti da volimo sebe. Moramo naučiti da pružamo ljubav sebi, a zdrava ljubav prema sebi se sastoji od četiri osnovna «stuba»: zdravo samopoštovanje, bez mučenja, prekomjernog kažnjavanja ili nametanja nerealnih ciljeva; pozitivna slika o sebi, stvorena prema našim kriterijumima, a ne onima koje nam nameće društvo; pohvale sebi za sve uspjehe i dostignuća; i dobra doza samopouzdanja.
Prigrlite svoju emotivnu nezavisnost
Pokušali su nam prodati ideju kako biti sam znači biti nepotpun, i da čak treba žaliti ljude koji idu u bioskop sami ili sami piju kafu u kakvom baru. Ali samoća nije loša: samoća nam omogućava da spoznamo sebe, naučimo da ne zavisimo ni od koga, da steknemo nove ideje i uvide i da imamo apsolutnu slobodu. U stvarnosti, samoća može da učini da se osjećaš loše samo ako misliš da tvoja lična dostignuća zavise od toga da imaš partnera ili bilo koga od društva ko će ti dati «potvrdu», a to nije ništa drugo nego lažna ideja koju ti je nametnulo društvo. Stoga je dobro provesti neko vrijeme u u sopstvenom društvu, pa čak i ako imamo partnera. Postani prvo prijatelj sa sobom i razvij odnos sa sobom da bi mogao da razvijaš odnose sa drugima. Inspiracija: gedankenwelt.com
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|