Ljubav ima granicu, njeno ime je dostojanstvo

Ljubav će uvijek imati ograničenje, a to je dostojanstvo, jer se radi o poštovanju koje svako od nas treba da ima za sebe. 

Ko god ima dostojanstvo, neće dopustiti da bude pogažen i definitivno će imati hrabrosti da stavi tačku na onu "vrstu" ljubavi koja ga ne ispunjava, koja ga boli i ograničava. 
Pablo Neruda je jednom rekao da je ljubav kratka, a zaborav dug. Dakle, uvijek postoji ona "iskra" koja prirodno "bljesne" u mračnim noćima kako bi nam pokazala gdje je granica, kako bi nas podsjetila da je bolje provesti dosta vremena zaboravljajući nego u dugom mučenju, gdje gubimo naše dostojanstvo.
Ponekad nema drugog rješenja nego zaboraviti ono što osjećamo da bismo se sjetili koliko vrijedimo, jer se dostojanstvo ne smije izgubiti, jer za ljubav ne treba moliti. I, iako se ljubav nikada ne smije izgubiti zbog ponosa, takođe ne smijemo izgubiti ni naše dostojanstvo zbog ljubavi.

Dostojanstvo je onaj krhki, delikatni niz koji toliko puta kompromitujemo, koji se može "pokidati" do tačke da se naši emocionalni odnosi počinju narušavati, a mi tonemo u dugotrajnu patološku tugu. Mnogo puta prelazimo tu granicu iako to ne želimo. Mislimo da je sve vrijedno ljubavi. Jer, ljubav i dostojanstvo dvije su struje u uzburkanom moru u kojem čak i najiskusniji mornar može izgubiti pravac.

Ponos i dostojanstvo 
Često se kaže da ego hrani naš ponos, a duh naše dostojanstvo. Štogod da je slučaj, ove dvije psihološke dimenzije su dvije komponente naših emocionalnih odnosa, a ponekad ih i pobrkamo.
Ponos je neprijatelj kojeg dobro poznajemo i koji se vezuje za  samoljublje. Ipak, on ide korak dalje, jer ponos je "arhitekta" koji gradi zidove i tka "bodljikavu žicu" u našim odnosima. Međutim, ispod svih tih destruktivnih radnji, ono što se skriva je zapravo nisko samopoštovanje.
Što se tiče dostojanstva, upravo je suprotno. Ono djeluja slušajući glas unutarnjeg "ja" u svako doba, kako bi podržao zdravo samopoštovanje, ne zaboravljajući na poštovanje drugih. Ovdje koncept zdrave ljubavi prema sebi stiče svoje maksimalno značenje, jer nas on hrani, kako bismo se zaštitili, a da ne naškodimo drugima: bez "kolateralnih" efekata, već potvrđivanjem samopoštovanja u svakom trenutku.

Dostojanstvo je neprocjenjivo
Dostojanstvo se ne prodaje, niti se gubi, niti ne daje, jer poraz u pravom trenutku uvijek vrijedi više od pobjede, ako uspijemo izići iz bitke "u jednom komadu", s našim glavama podignutim visoko, i sa našim cijelim, a ne polomljenim srcem.

Ljudi imaju tendenciju da misle da nema ništa gore nego biti napušten od strane nekoga koga volimo. To nije istina; najdestruktivnija stvar je gubitak sebe u ljubavi sa nekim ko nas ne voli.
​
Mučenje samog sebe i povlačenje se ne uklapaju u zdravu i vrijednu ljubav. Kada dopustimo ovakvo nešto, tj. da smo više u sjeni ljubavi nego u njenom suncu, naše srce i naše nade venu. 

Iz tog razloga i kako ne biste pali u vrtlog ovih nezdravih "emocionalnih struja", vrijedi razmisliti o sljedećim pitanjima koja vam bez sumnje mogu pomoći:

• U emocionalnim odnosima, žrtvovanje ima granicu koju treba jasno označiti. Nismo dužni dati odgovor na sve probleme našeg partnera, ponuditi im "zrak" svaki put kada treba da "dišu", niti isključiti vlastito svjetlo kako bi njihovo svjetlo moglo zasjati. Zapamtite gdje je stvarna granica: u vašem dostojanstvu.​

• Ljubav se osjeća, dotiče i stvara svaki dan. Ako u našem odnosu ne vidimo nijednu od ovih stvari, nema svrhe tražiti ih, a još manje čekati da se dogodi čudo koje nema smisla. Ukoliko uočimo i priznamo sebi da više nismo voljeni, to je čin hrabrosti koji će nas spriječiti da se upustimo u situacije koje su i delikatne i destruktivne.
  
• Ljubav nikada ne smije biti slijepa. Bez obzira na to koliko se ta ideja brani u društvu, potrebno je zapamtiti da je uvijek bolje ponuditi se nekome sa otvorenim očima, otvorenim srcem i vrlo snažnim dostojanstvom. Tek tada ćemo biti pravi kreatori tih dostojanstvenih odnosa koji su vrijedni ulaganja napora, s naglaskom na poštovanje obje strane, stvaranje zdravih situacija, bez žrtve koja nema smisla.

Dostojanstvo je uvijek bilo i uvijek će biti priznanje da zaslužujemo bolje stvari. Uvijek je bolje imati dostojanstvenu samoću nego život sa nepotpunim odnosima. Nemojte to dopustiti, nemojte izgubiti svoje dostojanstvo zbog bilo koga.