Ljude koje treba eliminisati iz života zarad vlastitog mira i blagostanja

Prava sreća dolazi kada čovjek shvati jednu jednostavnu činjenicu: on je sam tvorac smisla svog života.

Ljudi koji ovo znaju prestaju tražiti smisao izvana, ne traže ga od mudraca, ne kopiraju njihov put, već trezveno shvataju: samo ja sam mogu svoj život obdariti smislom i ljepotom, moj izbor ne treba ničije odobrenje. Ovo je vrlo važna i ujedno složena vještina: trebamo istaći ono što je vrijedno i zanimljivo, po mogućnosti zanemarujući složenost života na koju možda ne možemo uticati, i ne dozvoliti da nam viziju unište oni koji ne mogu ili ne želite da vide lijepo.​

Za neke ljude je proučavanje ptica i putovanje svijetom smisao života. Neko traži smisao u porodici ili ličnom razvoju – sve su to suptilne stvari koje je često teško objasniti drugima. I nije ni potrebno objašnjavati. Čim počnete, magija će ispariti – takvi ljudi će pokušati da vas negiraju.
Ima ljudi koji će pronaći korov u polju ruža, a ružu ne primjećuju. Svadljivi i pesimistični ljudi će učiniti istu stvar na vašem polju ruža: naći će korov i stalno vas upućivati na njega. Govoriće vam, na primjer, sljedeće stvari: “Istraživanje ptice? Slikanje? Samo živiš za sopstveno zadovoljstvo? Šta je poenta toga? Na svijetu postoje samo nevolje, ne očekuj ništa dobro za sebe!"  Pokušaće da vas zaraze beznađem i pokušaće da vam oduzmu radost. Treba se kloniti takvih ljudi. Ima onih koji vide ljepotu u oluji, kroz koju se probijaju sunčeve zraci. Takve ljude treba cijeniti: oni upotpunjuju vašu sliku svijeta, proširuju granice ljepote i pomažu u pronalaženju smisla. Pronaći svoj smisao u svijetu, vidjeti ljepotu je prava umjetnost života. Oni koji su uvijek nečim nezadovoljni, kojima se ne sviđa ni lijevo, ni desno, ni u sredini, osuđuju sebe i sve oko sebe na uzaludan život - ne mogu se ispraviti. I ne treba da ostanu u vašem životu.

Bolje biti sam nego trpjeti uvrede i nesporazume 
Zašto su odnosi među ljudima tako komplikovani? Odnosi su složeni jer su ljudi složeni. Ne razumijemo uvijek sebe, a kamoli druge. Zapleti nesporazuma i ogorčenosti nastaju za svakoga: od običnih ljudi do velikih filozofa. Ovo je ljudska priroda i najteže je shvatiti da nisu svi zapleti potrebni i da se mogu raspetljati. Pokušaj da shvatite kako poboljšati odnose i zašto dolazi do svađa sa nekim, zašto su veze nestabilne je najteža stvar. Ponekad, rasplitanje klupka ljudskih kritika, optužbi i nesporazuma, može postati još zbunjujuće.
Ne bole nas stvari koje nam se dešavaju, nego ljudi koji nam se dešavaju. Ne boli strijela, već osoba koja ju je ispalila. Ne bole riječi, već ljudi koji ih izgovaraju. Sve sreće i nesreće dolaze od ljudi i u životu, veoma je važno da ne pokušavate da popravite ono što se ne može popraviti. Svaka osoba ima poznanike, prijatelje, pa čak i rođake, sa kojima komunikacija ne ide dobro već samo oduzima energiju. Ponekad je najbolja odluka ne rasplitati klupko nesporazuma, već ga izbaciti iz života, zajedno sa osobom. Do slobode. Ljudi su odvojeni svjetovi i jednostavno nemamo dovoljno vremena u životu da shvatimo sve, ako jedva imamo dovoljno vremena za sebe.

Svi koji nisu prihvaćeni dušom 
Ako iz svog života izbacite sve one ljude koje duša odbacuje, hoće li iko ostati uz vas? Ponekad tolerišemo ljude samo zato što se plašio samoće. Gubeći vrijeme na pogrešne ljude, izmiču nam ljudi koje bismo voljeli svom svojom dušom. Čovjeku nije potrebno mnogo ljudi, dovoljna je samo jedna kvalitetna osoba. Ali da biste je pronašli, ponekad morate prebirati čitavu gomilu, i što se manje zadržavamo na nepodobnim ljudima, brže ćemo pronaći voljenu osobu koja će nam zaista odgovarati. Zamislite legendu o Suhidu, tragaču za dijamantima, kako hoda podno planine, naiđe na lijepi kamen, preokrene ga i pomisli: "Oh, ovo nije dijamant, ali ipak ću ga uzeti!” I uradi tako sa svim ostalim kamenjima. 

Nakon pola sata, težina “pogrešnog kamenja” će ga natjerati da sjedne da se odmori i on će početi razmišljati: “Pa ne mogu ih sada tek tako baciti, toliko sam se potrudio, prešao sam tako dug put sa njima!” i nastaviće ih vući sa sobom, nikad ne pronalazeći željeni dijamant.
To kamenje naših života su ljudi. Koliko god se trudili, koliko god ulagali u nekoga, ako vam osoba ne odgovara, vaš odnos sa njom se nikada neće poboljšati. Uzaludni pokušaji da poboljšate odnos su iscrpljujući, zbog njih gubite vjeru u ljude i žalite što ste trošili energiju na ljude.
Vjerujte svojoj duši: ako sa nekim nema osjećaja razumijevanja i smirenosti, ako vas osjećaj težine ne napušta, ta osoba je “kamen” koji nema smisla vući sa sobom. S ljudima bi trebalo biti lako - već ima dovoljno poteškoća u životu. Ne plašite se reći istinu i otiđite kada mislite da je potrebno: tuđe zavrzlame mogu vas samo svezati i sputati i uvući vas u gomilu problema, sprečavajući vas da pronađete ono što je vaša duša oduvijek tražila i što joj pripada.