Ljudi će zaboraviti šta ste im učinili, ali ne i kako ste učinili da se osjećaju

Kažu da je teško zaboraviti samo one stvari koje nas duboko potresu i koje uzrokuju opštu zbrku osjećanja u nama. Njih ćemo zauvijek pamtiti. Neko vas je uzdrmao, prošao je poput oluje kroz vaš život. Donio je lijepe trenutke sa sobom, ili je možda i ostavio haos.

Vjerovatno ćete sada, kad je prošlo izvjesno vrijeme, početi zaboravljati. Zaboravićete puno toga šta ste činili sa tom osobom, zaboravićete mnogo toga što ste radili zajedno. Čak je i logično da vam to na kraju postane još jedno životno iskustvo i put učenja.  Međutim, nešto će ipak zauvijek ostati i to ćete nositi sa sobom:  vrućina kada vam je bilo hladno, hladnoća kada mi je trebala toplina i svaki nježan dodir i jak udar na vaše srca. Emocije se nikada ne zaboravljaju.  

Greške blijede, jeza ostaje
​Misliti na sebe znači misliti na vrijeme i prostor: što smo bili? Šta ćemo postati? Čini se da je jedini odgovor koji imamo sjećanje. Sjećanjem se vrši selekcija, od njih dosta zavisi.
Mi smo ono čega se sjetimo, ono što smo upamtili dušom i tijelom, a sjećamo se onoga što je potreslo cijelo naše biće. Svi ostali događaji koji su nam se dogodili gube se i brkaju u našem umu, na način da ponekad dođe trenutak kada ne znamo što nam se zapravo dogodilo: imamo samo sjećanje na ono kako smo se osjećali u to vrijeme kad nam se to nešto događalo.

"Mi smo naše sjećanje, mi smo taj muzej nestalnih oblika, ta gomila slomljenih ogledala."
-Jorge Luis Borges-

Dolazi dani kada zaboravljamo na greške koje je neko učinio, ali one za sobom ostavljaju hladnoću, i ožiljak koji je od nas napravio ono što smo sada: identifikuje nas i formira ta "hrpa polomljenih ogledala"  i takođe i one male doze sreće zbog kojih vjerujemo da smo zaista živi.

Vi ste zbir emocija iz vaše prošlosti
Iz onoga što je već rečeno, jasno je da se prošlosti ne možemo definitivno riješiti. To je razlog zašto ljudi koji su nekada bili vaša sadašnjost i više nisu prisutni, nastavljaju biti u vašem životu u obliku sjećanja: oni više nisu stvarni ili opipljivi, ali ostaju u obliku osjećaja.
Ljudi će zaboraviti šta ste učinili ali ne i emocije koje ste u njima izazvali. Nećete moći zaboraviti taj neki osjećaj zbog kojeg vam se "okretalo u stomaku".  ​

Zahvaljujem ti na bolu koji si mi nanio
Ponekad srce toliko plače da se čini da nikada neće zaboraviti koliko je utopljeno u boli. Međutim, ono je pametnije nego što mislimo samo ako mu to dopustimo: srce je u stanju eliminirati loše uspomene i nadvladati ih, zadržati dobre i nositi se sa bolnom prošlošću .

„Tog dana sam razmišljao da nas neki ljudi nikada ne napuštaju, ne odlaze u potpunosti, iako ih više nema u našem životu. Njihova suština ostaje, čuje se njihov glas, osjećamo kako se smješkaju. Neki ljudi nas nikada ne napuštaju. Oni su vječni. "
-Ilani ribero-

Kada govorim da je srce sposobno eliminirati, to ne znači da nijanse bola još uvijek nisu prisutne u njemu, to samo znači da je bol prestala biti intenzivna, znamo da smo je prihvatili i naučili živjeti sa njom. Na taj način, doći će trenutak kada ćemo zahvaliti što smo pali, jer ćemo tek tada naučiti ustati i više cijeniti što smo sposobni stajati.
Beskorisno je iznova proživljavati situacije u glavi: jedini način da pogledamo u budućnost je da krenemo dalje od onoga što nam se dogodilo, dosegnemo emocije i spoznamo sebe iz svih perspektiva sa kojima nas život suočava.
​

(reference:
exploringyourmind.com)