Ljudi kritikuju kod drugih ono što im se ne sviđa kod sebe

Svako od nas je kombinacija divnih snaga i puno slabosti. Niko od toga ne može pobjeći. U svakome od nas postoji genije i svetac, kao i tiranin i idiot. Niko ne prolazi kroz život, a da ne napravi greške ili učini nešto čega će se stiditi. I upravo zato ljudi koji kritiziraju druge nemaju osnovu za svoje argumente.

Međutim, neki se ponašaju kao da to nije slučaj. Bez ikakvog razloga ili prava, neki ljudi nemilosrdno sude drugima. Uvijek su spremni napraviti detaljan popis slabosti drugih. Oni čak idu toliko daleko da vam kažu što trebate učiniti da prestanete raditi ove greške ili da vam pokazuju put koji biste trebali slijediti da biste otklonili svoje slabosti. Prepuštaju se "luksuzu netolerancije" prema svojim neuspjesima i slabostima

"Naša kritika odnosi se na suđenje drugim ljudima koji nemaju kvalitete za koje mi mislimo da ih imamo."
(Jules Renard)

Ako kritika postane stalna i zlobna, osoba vjerovatno nema nimalo dobru sliku o vašim pogreškama. Vjerojatno se ovdje radi o odbrambenom mehanizmu koji nazivamo "projekcija". Gledaju u vas kao u ogledalo; kritiziraju kod vas ono što im se ne sviđa kod njih.

Ono što ljudi odlučuju kritizirati
Svi smo divni u nekim područjima, a u drugima imamo nedostatke. Ako kod svetog Franja Asiškog tražite moralne slabosti, sigurno ćete ih naći. Ako tražite glupe riječi Alberta Einsteina, sigurno ćete ih naći.
To je srž teme: Svako bira ono što želi vidjeti kod drugih ljudi ili što ne želi vidjeti. Obično je ovaj izbor povezan sa načinom na koji prosuđujete i percipirate sebe. Kada neko kod sebe opazi dobre stvari, dobro ih vidi i kod drugih, a isto se odnosi i na loše.
Međutim, postoje i kritični ljudi koji ne samo da vide loše u svima oko sebe, već biraju osobu ili grupu ljudi i čine ih metom svojih razornih prosudbi. Zašto se to događa?

Ono što ne vole kod sebe
Projekcija funkcionira na sljedeći način: osoba ima mišljenje o sebi koje nije u potpunosti nepristrasno ili objektivno. Postoje neke karakteristike u vezi sa njima za koje smatraju da su neprihvatljive.
Na primjer, u praksi mogu biti duboko sebični, iako propovijedaju solidarnost. Tako stvaraju lažne argumente kako bi opravdali svoje sebično ponašanje. Ovakav tip osobe kaže stvari poput: "Osjećam se jako loše jer si usamljen, ali nažalost nemam vremena da te posjetim."

Žele sebe smatrati velikodušnim, ali njihov sebičnost ih u tome sprječava. U stvari, oni nisu svjesni da su im važni samo njihovi vlastiti interesi ili da nisu u stanju napraviti drugim ljudima niti najmanju ustupak. Oni doista vjeruju da su njihovi izgovori valjani razlozi da se ponašaju onako kako se ponašaju. 
Problem je u tome što, kada vide da se drugi ponašaju sebično, podižu glas u znak protesta. Mogu se naljutiti i izraziti svoje neodobravanje ovakvog ponašanja. Čini im se nezamislivim da se tako ponašaju.
Ako ih pitate, oni će vam reći da su njihovi vlastiti argumenti protiv sebičnost potpuno prikladni: "Nisam želio postupiti na taj način, ali okolnosti su me prisilile."   

Što se događa u pozadini
Ono što se događa u pozadini je da ih nedostaci drugih podsjećaju na sebe. Ne podnose kod drugih stvari koje ne podnose kod sebe. Drugim riječima, oni projektuju vlastite pogreške na druge ljude, tako da ne moraju trpjeti bol kad bi ih vide kod sebe.

Kritika gotovo uvijek dolazi iz projekcije. Uobičajeno je kritizirati druge za osobine koje mi sami ne volimo. Ali to ponekad ne radimo namjerno, samo ne shvaćamo da se to događa.
Trebalo bi obratiti pažnju na stvari koje kod drugih ne tolerišemo. Ako izoštrimo ta opažanja, vjerovatno ćemo shvatiti da se ta netolerancija odnosi više na nas same nego na druge ljude.
Isto tako, trebalo bi to uzeti s oprezom kada smo mi kritikovana strana. Trebali bismo razmisliti zašto se druga osoba fokusira na ovaj specifični aspekat. Vjerovatno ćemo doći do zaključka da je kritika zapravo usmjerena na skriveni dio njih samih, a ne na naše ponašanje.