Ljudi mekog srca često su najhrabriji

Nurudeen Ushawu jednom je rekao, „Budite blagi, ne dopustite da vas svijet otvrdne. Budite nježni, ne dopustite da vas ljudi učine teškom osobom. Budite ljubazni, ne dopustite da vam stvarnost života ukrade radost i učini vas bezdušnima."

Čini se ironičnim živjeti u generaciji u kojoj društvo cijeni dobrotu i saosjećanje, a opet utiče i na to da postanemo neko drugi. Možda zato ljudi mekog srca osjećaju da se ne uklapaju u svijet koji nas pokušava učiniti tvrdima, teškima i bezdušnima. Ali kakav je osjećaj biti mekog i nježnog srca kada vas ljudi doživljavaju kao slabu osobu?

Ljudi mekog srca znaju da ih mnogi vide kao slabu osobu i da ih mnogi žele iskoristiti. Ali oni su itekako hrabriji što su i dalje istrajni u svojim nastojanjima. Iako ih mnogi uzimaju zdravo za gotovo, ovi ljudi će vam pružiti ruku pomoći. Nisu uvijek dostupni, ali uvijek će staviti po strani svoje probleme kako bi ustupili mjesto drugima.

Ovo su oni ljudi koji nose probleme svijeta na svojim plećima, oni koji plaču usred noći, misleći na probleme svojih prijatelja, probleme svoje porodice, čak i probleme društva. I kao da se ne boje biti povrijeđeni, ipak odlučuju biti ljubazni.

Oni pružaju dobrotu čak i onima koji to ne zaslužuju. Iako su iskorišteni, ljudi mekog srca uvijek odluče oprostiti. To je osobina koji se često posmatra kao slabost i iako se može činiti apsurdnim, ljudi mekog srca i dalje će se za to odlučiti - da budu ljubazni i dobri. Ne zato što ne osjećaju povrijeđenost, već zato što vjeruju da oprost nije nešto što či za druge, već ono što čine za sebe, za svoje dobro i svoj mir. Jer ne opraštajući, uništavaš sebe.
Kroz praštanje oni grade mir u sebi i on im služi kao snažan temelj za sopstvenu otpornost.

Ljudi mekog srca doživjeli su neuspjeh mnogo puta. Odbijani su, zanemarivani i iskorištavani, a to su vremena za koja su mislili da im je svijet okrenuo leđa; a možda je i to istina. Meko srce nikada ne bi trebalo shvatati kao nesretno srce, jer su ti ljudi hrabri što odlučuju da ne odustaju i ne bježe.
Ljudi mekog srca mogu se lako predati emocijama, ali uvijek nastoje pronaći sreću - i tu je njihova snaga.

Njihovo meko srce je ono što ih tjera da budu fleksibilni i da se nikada ne slome. I na kraju, ljudi mekog srca previše osjećaju bol da bi joj podlegli, oni se bore protiv nje.

Ali u procesu ozdravljenja, uvijek će im doći rješenje - da još jednom ustanu sa željom da šire dobrotu, njeguju mir i zrače srećom, uprkos svojoj ranjivosti u  nedaćama u svijetu.
Bez obzira koliko bolno sve bilo, odlučuju se da uvijek počnu iznova. I zato su najhrabriji.