Luciferov efekat, ili zašto smo u stanju počiniti zla djela

Luciferov efekat može nastati u bilo kojem okruženju našeg svakodnevnog života i kod bilo koga. To je svojevrsna transformacija. Ovaj efekat može učiniti da naoko normalna i dobra osoba postane sposobna da počini zaista grozna djela. Ovi ljudi nemaju neki poremećaj niti traumatičnu prošlost, a ipak postaju dehumanizovani ukoliko su pod uticajem određene situacije.

Svaki dobar kriminolog koji poznaje sociologiju reći će nam da zlo nije vrsta "fantazije" ili univerzalni pojam koji postoji kao puki antonim "dobrote". Ono postoji samo u kontekstu: u određenoj socijalnoj situaciji kojoj pripadaju određeni psihološki mehanizmi.

"Granica između dobra i zla je vrlo tanka i gotovo bilo ko može biti naveden da je pređe kada ga pritisnu sile određene situacije..."
-Phillip Zimbardo-

Jedan od poznatih primjera Luciferovog efekta su suđenja vješticama u Salemu kada je tadašnju zajednicu zahvatio vjerski fanatizam, puritanizam i kolektivna histerija. Još jedan dobar primjer je poznati televizijski lik Walter White , iz serije "Breaking Bad ".

Antropolozi Alan Page Fiske i Tage Shakti ističu da u Luciferovom efektu neko pokreće niz nasilnih djela na temelju onoga što smatraju ispravnim. Odnosno, ono što rade, koliko god bilo okrutno, opravdano je složenom osobnom situacijom i društvenim kontekstom. Međutim, moramo imati na umu da nijedno nasilje nikada nije „vrlina“.

Može biti da u određenom trenutku, zbog određenih socijalnih i strukturnih okolnosti, osoba osjeća potrebu ili obvezu preći granicu u pravcu zla ili okrutnosti. Ovo je Luciferov efekat. Iznad svega ostalog, moral je ovdje ključni pojam. Ukratko, moral djeluje kao mamac za naše pamćenje: postoji logika ili integritet iza pritiska okoline ili očaja.

Luciferov efekat i studija Philipa Zimbarda
Noć je, 28. travnja (aprila) 2004. Većina ljudi u Americi tada završava sa večerom i sjeda ispred televizije da gleda program "60 minuta". Tog se dana nešto promijenilo. Televizijska mreža ih je pozvala da vide nešto na što mnogi nisu bili spremni.
Prikazuju se slike iz zatvora Abu Ghraib u Iraku, gdje skupina američkih vojnika (muškaraca i žena) sodomizira, muči i siluje iračke zatvorenike na najgrozniji i ponižavajući način.

Jedan od ljudi koji je gledao te scene, sa neizmjernom strepnjom, bio je poznati psiholog Philip Zimbardo. Ali za njega ta djela nisu bila nova, nisu bila neobična i nisu bila neobjašnjiva. Američko je društvo, međutim, na to gledalo kao na poraz i uništenje svojih ranijih uvjerenja.
Odjednom, oni koje su smatrali "dobrima" sada su postali loši. Spasitelji su se pretvorili u mučitelje. Možda su precijenili američku vojsku?

Eksperiment Zimbardo iz 1971. godine
Nakon objave fotografija, tih 7 američkih stražara je optuženo i potom izvedeno na suđenje. Unatoč svemu, Dr Philip Zimbardo smatrao je potrebnim da ode na suđenje kao stručni svjedok kako bi objasnio što se dogodilo.

Prije odlaska na suđenje jednu stvar je vrlo jasno dao do znanja. Zlo koje je proklijalo u tom zatvoru bio je učinak Bušove administracije i politike koja je jasno olakšala Luciferov učinak.
Jedan od razloga zbog kojih se osjećao obveznim sarađivati ​​na suđenju bio je taj što je i sam doživio situaciju vrlo sličnu situaciji u zatvoru Abu Ghraib. Godine 1971 sproveo je eksperiment na Sveučilištu Stanford, poznati pokus u zatvoru u Stanfordu. Zarad studije, studente je podijelio u dvije skupine, na "stražare" i "zatvorenike".
Nakon nekoliko tjedana, Zimbardo je svjedočio neočekivanim i nezamislivim razinama okrutnosti. Studenti liberalnih sveučilišta, poznati po svom altruizmu, dobroti i društvenosti, postali su sadisti. I to jednostavno zbog preuzimanja uloge "čuvara". Na kraju su se počele dešavati takve krajnosti da je Zimbarda bio natjeran da zaustavi eksperiment.

​Luciferov efekat i njegovi psihološki procesi
Činilo se da je ono što se dogodilo sa sveučilištem Stanford i tim eksperimentom jasno predskazanje onoga što će se dogoditi godinama kasnije u zatvoru Abu Ghraib. Doktor Zimbardo nije pokušavao braniti, niti opravdati postupke optuženih vojnika. Od ih sigurno nije smatrao žrtvama. Umjesto toga, želio je ponuditi znanstveno objašnjenje kako određene okolnosti mogu u potpunosti preobraziti naše postupke.

Ovo su psihološki procesi koje je Zimbardo identificirao i koji čine Luciferov efekat:

• Konformizam u grupi (prilagođavanje grupi). Solomon Asch teoretizirao je da nas određeni društveni pritisci ponekad tjeraju na ponašanja koja bi mogla biti protivna našim vrijednostima. Zašto? Zbog prihvaćanja od strane grupe.
• Poslušnost autoriteta (Stanley Milgram). Ova je pojava vrlo česta, na primjer, u skupinama sa vojnom ili policijskom hijerarhijom. Ovdje je dobar dio članova sposoban počiniti veoma nasilna djela ako ih ljudi sa višim rangom opravdavaju ili ako im to nalažu.
• Moralno isključenje (Albert Bandura). Ljudi imaju svoje moralne kodekse i sisteme vrijednosti. Međutim, ponekad prorade drugačiji mentalni mehanizmi, čak i ako se to potpuno protivi njihovim načelima. Možda čak dođe do tačke kada ono što je moralno neprihvatljivo vide kao ispravno.
• Čimbenici okoline. Doktor Zimbardo saznao je da su ovi vojnici radili u smjenama od 12 sati 7 dana nedeljno - preko 40 dana bez pauza. Spavali u ćelijama. Takođe, objekti su bili u lošem stanju, na zidovima su plijesan, mrlje od krvi i ljudski ostaci. Trpjeli su i do 20 minobacačkih napada nedeljno.

​Možemo li ovo spriječiti?
Da zaključimo, Zimbardo u svojoj knjizi "Luciferov efekat" objašnjava da je dehumanizacija bila neizbježna. Situacijski čimbenici, kontekstualna socijalna dinamika i psihološki pritisak mogu hraniti zlo u bilo kome od nas. Nosimo to „sjeme“ u sebi, htjeli mi to ili ne. Međutim, toj naopakoj strani možemo se suprotstaviti odlučnošću, integritetom i jasnim granicama. Ne smijemo zaboraviti ko smo.

(reference:
1. " Luciferov efekat: Kako dobri ljudi postaju zli", Filip Zimbardo
2. exploringyourmind.com)