Magični kamen: priča o mentalnom sljepilu

Ovo je stara priča o mentalnom sljepilu koja je prosvijetlila nekoliko generacija. 

Stari ljudi pričaju kako je u jednoj dalekoj zemlji koju su naseljavali mudraci bilo nekoliko alhemičara. Među njima je bio jedan koji je bio riješen da otkrije kamen mudrosti. Kao što većina ljudi zna, takvo otkriće bi omogućilo njegovom vlasniku da pretvori bilo koji metal u zlato.

Alhemičar nije toliko želio bogatstvo, koliko je htio nadvladati izazov koji niko drugi nije mogao nadvladati. Zato je provodio mnoge dane i noći istražujući tajne prirode. Tako je proveo nekoliko godina. Priča o mentalnom sljepilu navodi kako je alkemičar postigao upravo ono što je želio nakon tačno 13 godina.
​Isprva je bio fasciniran svojim otkrićem. Konačno je imao kamen filozofa u njegovoj moći i postigao je ono što mnogi nisu postigli prije njega. Pošto je njegov izazov bio završen i nadvladan, njegov interes za predmetom je izblijedio. Zato je, tokom jednog putovanja, bacio na put kamen mudrosti, kako bi ga svi mogli pronaći. Više se nije zanimao za njega.

"Imate više vještina nego što mislite; ali da biste znali da li je novac izrađen od dobrog zlata, morate ga staviti u promet."
-Gregorio Marañón -

Prva etapa u povijesti mentalnog sljepila
Prema priči o mentalnom sljepilu, alkemičar nije svoje djelo držao u tajnosti.  Počele su se širiti glasine, i na kraju stigle do ušiju jednog čovjeka koji je duboko žalio zbog svog siromaštva i usamljenosti. Kad je doznao da je alkemičar bacio kamen mudrosti na neki put, više nije mogao spavati. Svake noći je zamišljao kako bi njegov život izgledao i kako bi se promijenio kada bi uspio pronaći ovaj čudesni kamen. 

Ne bi više trpio nedaće, a zasigurno bi se i njegova usamljenost okončala. Znao je da bogati ljudi imaju mnogo prijatelja i da su cijenjeni od strane onih oko njih. Čovjek je došao do zaključka da je to bila prilika njegovog života. Sve što je bilo potrebno je potražiti i pronaći kamen mudrosti. Motiviran tom željom, uzeo je nekoliko stvari sa sobom i otpočeo dugo putovanje u zoru. Trebalo mu je dva mjeseca da stignu do kuće Alhemičara, i tamo je počela njegova potraga.

​Teško putovanje
Čovjek je započeo svoje dugo putovanje kroz sjeverni dio zemlje. Putario je cijeli dan sve dok ga umor nije savladao. Podigao je svaki kamen koji bi vidio na cesti. Zatim bi ga trljao o svoju čeličnu kopču i čekao trenutak. Vidjevši da se ništa ne događa, nastavio bi dalje svoje putovanje. Putovanje je bilo jako naporno. Ponekad bi pronalazio do stotinu kamenčića na jednoj hrpi i bilo je potrebno da ih sve isproba, kako bi bio siguran da može krenuti dalje.

Bilo je dana kada je jedva prelazio i dva kilometra.  Ali priča o mentalnom sljepilu kaže da je ovaj čovjek bio krajnje odlučan da postigne svoj cilj. Nije se želio predati ni pod kakvim okolnostima.
Prolazili su dani, nedelje i mjeseci. Prošlo je osam godina, čovjek je i dalje tragao. Ponekad se činio poput stroja. Uvijek bi radio isto: pogledao u zemlju, potražio kamenje i isprobavao ga.

Posljedice mentalnog sljepila
Jednog se dana probudio, krenuo pješice kao i obično, kada se iznenada osjetio umorno. Odlučio je sjesti i odmarati se u sjeni pokraj jednog prekrasnog pašnjaka. Odjednom je pogledao kopču na svom pojasu, i njegove oči se osvijetliše ona je postala zlato. 

Nije mogao vjerovati. Skočio je s radošću: "Ja sam to učinio! Ja sam to učinio! "  I počeo je plesati poput neke lude.
​Međutim, bio je zabrinut, jer nije primijetio kada se njegova kopča pretvorila u zlato. Možda se to dogodilo nedavno, ili možda ne? Možda je kamen mudrosti djelovao odmah ili je učinak bio postupan? I najvažnije: koji je kamen proizveo taj efekat na metal? Bio je paraliziran. Pogledao je unatrag i vidio nekoliko iza sebe nekoliko gomila kamenja. Koji od njih je bio čudesni kamen?

Sada mu je postalo jasno da dugo vremena nije obratite pažnju na ono što je radio. Slijedio je rutinu mehanički, s umorom i bez velike nade. Zato nije obraćao pažnju na čudo koje se dogodilo.
Bio je na pravom putu i istodobno se izgubio. Priča o mentalnom sljepilu završava poukom da je potraga za blaženstvom u nečemu vanjskom iscrpljujuća i nezahvalna. Jednako naporno i nezahvalno je i samo putovanje, na koje se uopšte ne osvrćete.