Magija neznanja: zašto ljudi izbjegavaju saznati informacije, čak i one prijatne

Istraživanja kažu da većina nas ne želi da čuje ne samo ono što je neprijatno, već i ono što bi moglo biti prijatno iznenađenje.

U ovom informatičkom dobu imamo neviđenu količinu podataka na dohvat ruke. Dajemo genetske testove bebama u maternici. Redovno pregledavamo pratimo svoje zdravlje pomoću raznih narukvica i pametnih telefona. A o našim porodičnim vezama i genetskoj predispoziciji možemo saznati jednostavnim brisom pljuvačke.

Međutim, postoje i informacije koje mnogi od nas ne žele da znaju. Studija na više od 2.000 ljudi u Njemačkoj i Španiji, koju su sproveli Gerd Gigerenzer sa Max Planck instituta za ljudski razvoj u Berlinu i Rocío García-Retamero sa Univerziteta u Granadi u Španiji, pokazala je da 90% učesnika ne bi željelo znati kada bi njihov partner umro ili kada bi umrli iz bilo kog razloga. A 87% takođe ne želi da zna datum svoje smrti. Pitali su ih i da li žele da znaju da li će se i kada razvesti, a više od 86% je odgovorilo ne.
Slične studije dolaze do sličnog zaključka: Često izbjegavamo informacije koje bi nam mogle uzrokovati bol. U jednom laboratorijskom eksperimentu, učesnici kojima je rečeno da imaju nižu ocjenu od drugih bili su spremni da plate umjesto da saznaju rezultat.
Štaviše, ljudi nerado saznaju određene informacije vezane za njihovo zdravlje, čak i ako bi im to znanje omogućilo da odrede opcije liječenja. Jedno istraživanje pokazalo je da samo 7% ljudi s visokim rizikom od Huntingtonove bolesti odlučuje otkriti imaju li tu bolest, iako je genetski test obično pokriven zdravstvenim planovima, znanjem koje je svakako korisno za ublažavanje simptoma ove hronične bolesti. Slično tome, učesnici eksperimenta odlučili su da se odreknu dijela zarade kako bi izbjegli saznanje rezultata testa na izlječive bolesti. Takva odbijanja postaju sve češća sa ozbiljnijim simptomima bolesti.
Emily Ho, sada na Univerzitetu Northwestern, i njene kolege nedavno su razvile skalu za mjerenje odbojnosti ljudi prema potencijalno neugodnim, ali korisnim informacijama. Istraživači su 380 učesnika predstavili različite scenarije kako bi testirali njihovu spremnost da dobiju informacije iz tri oblasti (lično zdravlje, finansije i percepcija drugih o njima), pri čemu svaki scenario ima mogućnost povoljnog ili nepovoljnog ishoda za učesnika. Učesnici su mogli naučiti o riziku od određenog zdravstvenog stanja, djelotvornosti investicione prilike koju su propustili ili čuti povratne informacije o tome koliko su dobro održali govor.
Manjina je pokazala snažan odboj prema primanju informacija: u prosjeku, učesnici su rekli da “definitivno” ili “vjerovatno” ne bi željeli dobiti takve informacije u 32% slučajeva. Oko 45% radije ne bi znalo koliko su mogli zaraditi odabirom profitabilnijeg investicionog fonda, a 33% radije ne bi znalo na šta je osoba mislila kada ih je nazvala "fensi". 24% ne želi da zna da li se nekom prijatelju dopala knjiga koju su mu poklonili za rođendan.
Istraživači su takođe ispitali lične karakteristike učesnika. Pokazalo se da stepen u kojem su ljudi željeli izbjeći informacije nije vezan za pol, prihod, godine ili obrazovanje. Učesnici koji su bili ekstrovertniji, savjesniji i otvoreni za nova iskustva nisu izbjegavali informacije, dok su oni s visokim neuroticizmom pokazali suprotan trend. (Oni koji su bili otvoreniji za takve informacije ipak su radije ostali nesvjesni barem jedne od predloženih oblasti.) U drugoj studiji, učesnici su ocjenjivali istu seriju scenarija dva puta, u razmaku od četiri sedmice. Njihovi odgovori ostali su stabilni tokom vremena.
Ho i njen tim su otkrili da izbjegavanje informacija utiče na naše ponašanje. U jednom od svojih eksperimenata sproveli su anketu o želji učesnika da dobiju informacije. Nakon dvije sedmice, dobili su priliku da posjete veb stranicu sa potencijalno vrijednim informacijama koje su mogle biti bolne. Na primjer, jedna veb stranica uporedila je prosječne plate muškaraca i žena u različitim profesijama. Druga je sadržavao podatke o riziku od sagorijevanja. Tendencija učesnika da izbjegavaju informacije zabilježene u početnoj anketi bila je u korelaciji sa njihovom nevoljnošću da pristupe ovim veb stranicama.

Na osnovu svih ovih studija, može se zaključiti da ljudi uglavnom odlučuju ignorirati ne samo bolne vijesti i događaje, poput smrti i razvoda, već i one prijatne, poput rođenja. Gigerenzer i Garcia-Retamero su pitali više od 2.000 svojih učesnika da li žele da saznaju nešto o pozitivnim životnim događajima, a većina je odgovorila sa "ne". Više od 60% reklo je da ne žele da znaju za svoj sljedeći božićni poklon. A oko 37% je reklo da radije ne bi znalo pol svog nerođenog djeteta. Ovaj rezultat može imati neke veze sa mogućnošću razočaranja, ali je vjerovatnije da ljudi uživaju u čekanju.
Naravno, ignoriranje informacija može biti problem ako nas sprječava da donesemo pametnije odluke (na primjer, o zdravlju ili nekim bitnim životnim pitanjima). Ali odbijanje određenih informacija omogućava izbjegavanje patnje koju one mogu uzrokovati i uživanje u osjećaju neizvjesnosti kojeg donose ugodni događaji. Čini se da u ovome ima neke magije.


REFERENCE:
1. Foust JL, Taber JM. Information Avoidance: Past Perspectives and Future Directions. Perspect Psychol Sci. 2023 Oct 11:17456916231197668. doi: 10.1177/17456916231197668. Epub ahead of print. PMID: 37819241.
2. Afifi W. A., Weiner J. L. (2004). Toward a theory of motivated information management. Communication Theory, 14(2), 167–190
​3. Information avoidance behavior on social network sites: Information irrelevance, overload, and the moderating role of time pressure, Yuanyuan Guo , Zhenzhen Lu , Haibo Kuang, Chaoyou Wang, sciencedirect.com