Makijavelizam: kada cilj opravdava sredstvo

Kod ovog profila ličnosti, duboka emocionalna distanca kombinovana je sa ciničnim stavom i harizmatičnim karakterom koji makijaveliste čine velikim majstorima manipulacije i prevare.​

Oni su i najbolji primjer rizičnih partnera. Svako ko je pročitao knjigu "Vladalac" Niccola Machiavellija nesumnjivo će prepoznati ove i mnoge druge kvalitete koje karakteriziraju ove ljude. Ljude kojima je taj filozof i političar iz 16. vijeka dao ime.

Podsjetimo na ono što je sam Makijaveli rekao o svima onima na moćnim pozicijama: oni se odriču vrlina kao što je poštenje, dopuštajući prevaru ili izdaju dok ne postignu željeni cilj.
Za razliku od sociopata, makijavelisti imaju apsolutnu kontrolu nad onim što rade u svakom trenutku.
Makijavelisti ne moraju čitati Makijavelija da bi se uvjerili da cilj opravdava sredstva. Zapravo, ne moraju čak ni biti u politici da bi koristili ovu vrstu strategije. Makijavelizam je prilično česta osobina ličnosti i u mnogim slučajevima čini komponentu onoga što je u kliničkoj psihologiji poznato kao "mračna trijada", koja kombinuje psihopatiju, narcizam i makijavelizam u karakteru koji je opasan i uznemirujući. Međutim, treba napomenuti da se ove dimenzije češće vide odvojeno.
U nastavku opširnije razmatramo ovu temu.

Makijavelistički ljudi: da li su takvi rođeni ili takvi postaju?
Svi mi u nekom trenutku možemo nekoga prevariti i izmanipulirati u većoj ili manjoj mjeri kako bismo ostvarili neki od svojih ciljeva. Međutim, većina nas pokazuje ovaj obrazac ponašanja samo u izolaciji, čak ponekad i sa dobrim namjerama ili kao odgovor na prijetnju ili instinkt preživljavanja. Na primjer, stav "natjerću ovu osobu da povjeruje u to i to tako da me ostavi na miru, kako mi više ne bi smetala i kako bi shvatila da me ne zanima."
Makijavelisti, sa druge strane, misle da je korištenje ljudi za postizanje svojih ciljeva prirodno ponašanje. U mnogim slučajevima čak pretpostavljaju da oni koji ne zaslužuju pažnju nisu baš "pametni". Kako objašnjavaju psiholozi Richard Christie i Florence Geis, izumitelji MACH-IV testa, koji mjeri makijavelizam, makijavelisti pretpostavljaju da "ima toliko budala koje treba iskoristiti".
Pa, iako u politici ne nedostaje ljudi koji su vješti u takvim vještinama, i u svakodnevnom životu možemo sresti mnoge ljude koji slijede ovakve strategije, gledajući na druge kao na instrumente. Da li to znači da imamo posla sa genetskom osobinom, tj. da je neko rođen kao makijavelista?
Stručnjaci objašnjavaju da iako postoje dokazi o sklonosti psihopatiji u nekoliko slučajeva, makijavelizam je uglavnom rezultat lošeg odgoja ili onog koji oponaša obrasce ponašanja roditelja.

Ko su makijavelisti?
Ovo ponašanje se javlja u svim područjima života: na radnom mjestu, u vezama, porodicama, pa čak i kod djece koja ucjenjuju, prijete i zlostavljaju svoje vršnjake i drugove iz razreda.
Makijavelistički mentalitet postoji, uobičajen je i ostavlja traga na onima koji od njega pate. Stoga je važno prepoznati njihove glavne karakteristike.

Makijavelisti su:

• Veoma dobri u uočavanju slabosti drugih ljudi.
• Vrlo dobri planeri. Oni smišljaju sofisticirane strategije kako bi manipulirali drugima da kažu pravu riječ u pravo vrijeme kako bi se približili svojoj žrtvi.
• Ambiciozni. Oni dobro kontrolišu sebe kako bi uvijek imali maksimalnu korist, preferiraju velike pobjede koje mogu ostvariti na duge staze i vrlo su strpljivi kada je cilj isplativ.
• Harizmatični i šarmantni. Ponekad čak izgledaju skromno.
• Veoma su korisni u konkurentnim radnim okruženjima, za debate, pregovore, itd. Međutim, na ličnom nivou, uobičajeno je da ne mogu održavati duge i zdrave odnose.

Kako se liječi/tretira makijavelizam?
Glavna poteškoća u suočavanju sa ovom vrstom ličnosti je to što makijavelista obično ne vidi nikakav problem sa svojom ličnošću. Smatra sebe visoko funkcionalnim. I to je sve što je važno. Njegov pristup životu zasnovan je na utilitarizmu i materijalizmu, ne pridaje važnost emocijama i emocijalnom životu. Kao takav, rijetko je svjestan uticaja svojih postupaka na druge. U nekoliko slučajeva u kojima makijavelista osoba dođe kod psihologa, to je obično zbog pritiska porodice ili sudskih naloga. 
Uopšteno govoreći o liječenju, makijavelistima se preporučuje kognitivna bihejvioralna terapija. Na taj način bi im bilo moguće osvijestiti svoje ponašanje,prepoznati neuređene misli i osjećaje kako bi ih transformisali i dali oblik, nakon čega bi mogli mijenjati svoje ponašanje. 
U zaključku, važno je napomenuti da su za liječenje makijavelista potrebni vrlo iskusni stručnjaci. Samo oni mogu uspjeti da razotkriju pametne trikove obmane, sugestije i manipulacije koje makijavelisti obično koriste.