Maladaptivno sanjarenje, ili pretjerano sanjarenje kao bijeg od realnosti

Maladaptivno sanjarenje definiše neobičan sindrom. Osoba koja pati od toga provodi veliki dio svog vremena uronjena u svoje fantazije i potpuno odvojena od stvarnosti.

Iako svi maštamo, ima i onih koji to rade pretjerano. Ovo pretjerano sanjarenje ih izoluje od ostatka svijeta i mogu početi da zanemaruju hranu, odgovornosti i odnose. Kada govorimo o sindromima, mogli biste se osjećati uznemireno, sumnjajući na patologiju u naizgled normalnom ponašanju.

U tom smislu, prvo razjasnimo da se svako ponašanje počinje posmatrati sa kliničke tačke gledišta kada počne da ometa normalan život osobe. Kada osoba koristi svoje fantazije i snove da se satima izoluje od stvarnosti ili da pobjegne od emocionalnog sukoba i traume do tačke samozanemarivanja, to znači da pokazuje psihopatološko ponašanje. Sanjarenje nije problem. Sve dok provodimo potpuno funkcionalan dan i dok nismo u potpunosti odvojeni od realnosti, tj. 95% stanovništva spada u ovu kategoriju. Svi mi maštamo, a kroz maštanje pokrećemo beskonačnost područja mozga koja poboljšavaju našu mentalnu agilnost. Dakle, strukture kao što su prefrontalni korteks, limbički sistem i različita kortikalna područja koja se odnose na senzorne informacije pomažu nam da razmišljamo o određenim područjima našeg života, stvaramo nove projekte i poboljšamo naše raspoloženje. Sanjarenje su oni mali trenuci u našem danu koji djeluju kao mentalno „resetovanje“. Kao trenutno utočište koje pomaže našoj dobrobiti. Međutim, pravi problem dolazi kada više volimo ove izmišljene svjetove od stvarnog života. Zapravo, iza poremećaja pretjeranog sanjarenja obično postoje drugi temeljni i povezani problemi. Ovo može uključivati ​​različite traume, opsesivno-kompulzivne poremećaje, razne konflikte.

Pretjerano ili maladaptivno sanjarenje: karakteristike
Poremećaj pretjeranog sanjarenja (tj. maladaptivno samjarenje) se (još) uvijek ne pojavljuje u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja (DSM-V). Očekuje se da će se pojaviti u budućim izdanjima kako se bude pojavljivalo više istraživačkih i terapijskih pristupa. Bilo je to 2002. godine kada je psihijatar Eliezer Somer, sa Univerziteta u Haifi, govorio o tome. Dao mu je naziv i opisao povezane simptome. Simptomi uključuju sljedeće:

• Ovi pacijenti su sanjari sposobni da kreiraju sopstvene likove i urone u složene, detaljne i veoma živopisne priče.
• Te fantazije ometaju stvarni život. Svaki dnevni stimulans može biti okidač za stvaranje nove priče, novog unutrašnjeg narativa u koji se može uroniti bez uzimanja u obzir onoga što rade u tom trenutku.
• Zanemaruju obaveze, uključujući hranu i higijenu.
• Imaju poteškoća sa spavanjem noću.
• Kada su budni, obično izvode ponavljajuće ili stereotipne pokrete, uključujući izraze lica.
• Oni obično govore ili mrmljaju tihim glasom tokom ovih fantazija, inscenirajući vlastitu sanjarenje.
• Ove fantazije mogu trajati satima. Njihov prestanak i povratak u stvarnost daje visoku anksioznost, sličnu svakoj ovisnosti.

​Šta se krije iza maladaptivnog sanjarenja?
Kao što smo naveli, ovaj poremećaj je još u fazi opisa i ispitivanja. Međutim, postoji mnogo psihijatara i psihologa koji svakodnevno liječe ovakve pacijente na svojim konsultacijama. Takođe možemo vidjeti kako se često objavljuju članci radi ažuriranja podataka i terapijskih pristupa. Stoga je ovaj poremećaj sve više definisan i stručna praksa potvrđuje informacije kojima raspolažemo. Poremećaj neprilagođenog sanjarenja nikada ne dolazi sam. Obično ga prate drugi poremećaji ili problemi. Oni su sljedeći:

• Ljudi koji su pretrpjeli zlostavljanje ili koji su iskusili druge vrste traumatskih događaja u nekom trenutku svog života.
• Pacijenti sa depresijom takođe mogu pokazati poremećaj pretjeranog sanjarenja.
• Opsesivno-kompulzivni poremećaj
• Granični poremećaj ličnosti ili asocijativni poremećaji
• Takođe, primijećeno je da ljudi iz spektra autizma teže ovoj vrsti situacije.

Liječenje neprilagođenog poremećaja sanjarenja
Stručnjak koji radi sa pacijentom koji pate od maladaptivnog sanjarenja će prvo pokušati pronaći tačan uzrok poremećaja. Terapijska strategija, stoga, neće biti ista za nekoga sa depresijom kao za nekoga sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem. To je izazov i polazna tačka od koje treba pristupiti ovom poremećaju. Zanimljivo je i to da je psihijatar Eliezer Somer razvio skalu pomoću koja pomaže da se dijagnostikuje ova vrsta kliničkog stanja. “Skala maladaptivnog sanjarenja (MDS)” ima 14 skala pomoću kojih se može definirati ovaj poremećaj. Ovo je polsužilo da objsni da se ovo stanje razlikuje od drugih poremećaja kao što su shizofrenija ili psihoza. S druge strane, psihoterapeutska tehnika EMDR (desenzibilizacija i reelaboracija uz pomoć pokreta očiju, ili terapija reprocesiranja) pokazuje visoku efikasnost u liječenju ovog poremećaja. To je zanimljiv pristup kojim se rješavaju emocionalne poteškoće uzrokovane traumatskim događajima. Kreirala ga je 1987. godine Francine Shapiro.

​“Ponekad se umu zada takav udarac da se on krije u vlastitoj izolaciji. Ponekad je stvarnost samo bol, a da bi pobjegao od tog bola, um mora napustiti stvarnost.” (Patrick Rothfuss)

​Isto tako, kognitivno-bihejvioralna psihologija je takođe efikasan tretman. Ciljevi ove terapije su sljedeći:

• Povezati osobu sa stvarnošću.
• Podsticanje regulisane aktivnosti i kontrole vremena.
• Identifikacija podražaja koji generišu snove.
• Poboljšanje pažnju.
• Podsticanje zdravih životnih navika.
• Podsticanje interese koji integriraju pacijenta u dnevnu dinamiku.

Da zaključimo, važno je znati kada nas određena ponašanja udaljavaju od naših obaveza i prilike da uživamo u punom, sretnom i odgovornom životu. Pretjerano sanjarenje ponekad može biti “droga” koju koristimo da bismo se izolovali od stvarnosti koja nas boli ili za koju ne nalazimo smisao.


STRUČNE REFERENCE:
1. Soffer-Dudek N, Somer E. Trapped in a Daydream: Daily Elevations in Maladaptive Daydreaming Are Associated With Daily Psychopathological Symptoms. Front Psychiatry. 2018 May 15;9:194. doi: 10.3389/fpsyt.2018.00194. PMID: 29867613; PMCID: PMC5962718.
2. Somer E, Soffer-Dudek N, Ross CA, Halpern N. Maladaptive daydreaming: proposed diagnostic criteria and their assessment with a structured clinical interview. Psychol Conscious. (2017) 4:176–89. 10.1037/cns0000114
3. Killingsworth MA, Gilbert DT. A wandering mind is an unhappy mind. Science (2010) 330:932. 10.1126/science.1192439
4. Somer E. Maladaptive daydreaming: a qualitative inquiry. J Contemp Psychother. (2002) 32:197–212. 10.1023/A:1020597026919