Mi smo ono što stvaramo

Rođeni smo u tijelu koje nam je dao Bog, ali kad dosegnemo četrdeset godina, nalazimo se u tijelu koje smo sami stvorili.

Kad smo bili djeca i gledali prema nebu da bismo vidjeli avion, cijelo tijelo je gledalo gore. ​

Kad bismo se sagnuli da pogledamo bubu, cijelo tijelo je hrlilo prema njoj. Ali s godinama, kretale bi se sammo naše oči, a tijelo sve manje. A sada, kada želimo nešto posegnuti, samo ispružimo ruku. Kad hodamo, hodamo samo nogama, čak ne ni cijelim tijelom.

Tok energije pun ljubavi izgubio je jedinstvo i integritet. Naš osmijeh postao je samo pokret usana. Naše plakanje i vrištanje, kad im to dopustimo, bivaju prigušeni se i ostaju unutra. Naš se bijes pretvara u napetost. Naši gestovi postaju stereotipi o osjećajima - ograničeni i uobičajeni. 

Trenutno je najbolja vještina i najvažnija vrijednost naše kulture komunikacija riječima.
Mi smo verbalna kultura: razumijemo kroz riječi, ovisimo o riječima da bismo komunicirali jedni s drugima.
Naučili smo da govorimo, a da ni sami sebe više ne slušamo, a druge slušamo ne čuvši ih.

Profesor William Hawking sa Harvardskog univerziteta jednom je primijetio da smo rođeni u tijelu koje nam je dao Bog, ali kada navršimo četrdeset godina, nalazimo se u tijelu koje smo sami stvorili. A ovo tijelo je već manje izražajno, manje živo nego što bi moglo biti, jer mnogi od nas ne žive više sa tim tijelom. Doživljavamo ga kao "neko tijelo", kao strani predmet, poput stola ili stolice u sobi. Čini se kao da govorimo: "Koristim tijelo, ali slabo razumijem da sam to ja." Ali ako je tijelo kruto i nefleksibilno, ako je stegnuto, teško i napeto,  onda je takav i um te osobe.

Pokret je tok energije koji pokreće život u cjelini. Krećemo se cijelih 24 sata dnevno, odnosno kretanje je za nas prirodno, pa stoga u pokretu možemo otkriti toliko novoga o sebi. Možemo istraživati ​​senzacije i osjećanja za koje nismo ni znali da postoje. Možemo proširiti mogućnosti svog tijela - opseg pokreta i slobodu gestova. Možemo vjerovati sebi i izraziti svoje spontane reakcije. Možemo dopustiti da naši pokreti budu kreativni.
Ono što stvaramo smo prije svega mi sami, a sama kreacija je ono što jesmo.

(Mary Stark Winehouse - Kreativni izraz kroz tjelesne pokrete - jezik bez riječi “(1956))