Mogu li naše bake biti ponekad i naši psiholozi?

Moja baka ima gotovo devedeset godina i sjedi stalno na svojoj omiljenoj stolici. Njezin pogled ispunjava mirom one koji duboko vjeruju da će sve biti u redu.

Proticanje vremena govori o obitelji, o uživanju svake godine zajedno i mogućnosti sjedenja za istim stolom. Ona je moja baka i tvrdi da je i psiholog.
Na zidovima kuće na koju je ponosna ne vise diplome. Tamo stoje uokvirene slike njene djece, a takođe i neke slike nepoznatog porijekla. Da ne spominjem zračnu fotografiju grada u kojem je odrasla.

Dok je njezina pažnja usmjerena na roman koji čita, razmišljam o psihologiji. Pitam se koji su njezini razlozi za da pomisli da je psiholog i kako može primijeniti znanje iz ovog područja. Zamišljam je kao mladu ženu na faksu i smiješim se. Moja baka, psiholog.

Moja baka, psiholog - iznad diplome​
Mnogi ljudi misle da znaju puno o psihologiji iako nisu pohađali fakultet. Oni ili dobro slušaoci ili misle da jesu, a takođe pružaju veliku podršku i umiju dati savjet. Oni ne vide sebe kao nekoga ko bi mogao liječiti depresiju, ali mogu pružiti ogromnu podršku nekome nakon snažnog emocionalnog šoka ili velike tuge. Da, mogu smiriti osobu dok prolazi kroz trenutke tjeskobe.
Ovakvi ljudi imaju mnogo nagomilanih iskustava. Takođe, mnogo puta su stajali na raskrsnicama, suočavali se sa problemima i uspješno ih riješili. Dakle, oni imaju mnogo životnih savjeta za pružiti, i ti savjeti mogu biti izuzetno djelotvorni. Vjeruju da znaju jako puno o emocijama jer su ih u nekom trenutku i iskusili. Morali su se mnogo puta suočavati sa njima i to uspješno ih kontrolirati. Oničesto vide rješenje i mogu donijeti sasvim pravilne zaključke.  Oni vide druge i znaju cijeniti poznati teritorij.
Drugim riječima, ovaj članak govori o iskusnim ljudima koji, možda, imaju ono što je potrebno da osoba postane dobar psiholog. Ali ne mogu dovršiti profesionalnu obuku (steći diplomi) iz mnogo razloga, te zato ne mogu postati stručno psihološko lice.

Ovo je važan koncept, jer ovakav način razmišljanja nije bezazlen. U slučaju moje bake možda jeste bezazlen, budući da od toga ona ne pokušava profitirati. Ali definitivno je štetno u slučaju drugih. Mnogi će danas sebe svrstati u neku "vrstu psihologa", profita radi. Ako pogledate malo bolje, vrlo brzo ćete otkriti da danas postoji mnogo različitih pseudo-profesionalaca. Neki se dobro skrivaju i pretvaraju, iako su to ljudi bez ikakve obuke. Oni se prikazuju kao valjana alternativa profesionalnim psiholozima. Ti su razni "ljubavni savjetnici" i životni treneri (life coach-evi). 

U svakom slučaju, ovdje bi trebao poseban članak na temu: pseudo-psihološki oblici.

​Obuka kao profesionalni put
Pa što nedostaje ljudim koji znaju puno o životu? Zašto oni nisu psiholozi, ako već umiju dati dobar savjet? Pa, to je zato što nemaju potrebnu obuku. Oni ne podržavaju studije sprovedene u okviru znanstvene metode. Drugim riječima, psiholog bi trebalo da predloži vrstu intervencije koja najbolje odgovara bolesnikovim specifičnim okolnostima. Moraju povećati vjerojatnost uspjeha i uzeti u obzir odnos ulaganja i rezultata.
Da biste to učinili, terapeut mora znati nekoliko stvari zajedno s najboljim sredstvima. Ovi ljudi moraju imati dobru obuku i svakodnevnu praksu.
Da, iskustvo je neophodno. Drugim riječima, psiholog se rađa, ali takođe i stvara. To je praksa koja izoštrava intuiciju i ocrtava tu nesvjesnu kliničku praksu. 

Zaključak
Reći da svaka osoba može biti psiholog izvan ovog okvira je poput razmišljanja da je svako pomalo liječnik, jer je jednom uspio izliječiti neku svoju boljku. Psihologija, poput medicine, nadilazi jednostavne probleme brzim rješenjem koje vrijeme samo zacjeljuje.
Dakle, moja najdraža baka nije psiholog. Iskusna je i obdarena takvom mudrošću koja se pamti po mnogim uspješnim rješenjima i prijedlozima. Ali nedostaje joj znanja o onome što istraživanja moraju potvrditi o poremećajima kao što su generalizirani stres i depresija. Pravi psiholog je osjetljiviji na činjenicu da profesionalac ne bi trebao predložiti intervenciju samo u obliku savjeta.

Bake nam zaista mogu pomoći tokom određenih životnih perioda, mogu dati podršku i utjehu, mogu sagledati problem iz druge perspektive, mudrije su i iskusnije. Poenta je u tome da ove ljude valja saslušati i često prihvatiti njihove mudre savjete, sem u slučaju kada nastupe stanja koja zahtijevaju profesionalniji pristup.

Možda bi najbolji savjet bio: ako ste u problemu, nedoumici, stojite pred nekom odlukom, ako ste uznemireni oko nečega ili tužni, valja se obratite vašoj mudroj baki, možda vam uputi neki mudri savjet. No, ako baka ne može pomoći, onda treba potražiti stručniju pomoć.

(www.exploringyourmind.com)