Moj život ne mijenja sreća, već moja sopstvena istrajnost i upornost

Ne radi se o sreći, niti nekom hiru sudbine. Ako sam u nečemu uspijeva, i ako sam tamo gdje jesam i imam ono što imam, to je zbog onih vrijednosti koje ne trebaju publiku, niti potvrdu iz okoline: istrajnost, trud i žrtvovanje.

Jer istinski uspjeh je biti zadovoljan ljudima koje volite i osjećati se ponosnim na sebe za sve što ste postigli.
Živimo u društvu u kojem se na osobni trijumf i uspjeh ponekad gleda sa sumnjom i nepovjerenjem. Ako je neko uspio doći tamo gdje je htio biti, okolina ima tendenciju da vjeruje da je to zato što su neke "treće strane" "pomaknule konce"  tako da su se stvari desile na taj način. Istina je da se i to ponekad događa i da se sudbina zna iznenada okrenuti. Ipak, pravi talent postoji i nije ništa drugo do stroge discipline, istrajnosti, postojanosti i strpljenja.

​Kada govorimo o uspjehu, ne mislimo samo na profesionalni trijumf. Govorimo i o ljudima koji se sa svojim partnerom iz dobro osjećaju, koji imaju uspješnu vezu, dobru obitelj, prijatelje i koji se znaju suočiti s bilo kakvim poteškoćama, hrabrošću i optimizmom.
​ Ovdje se ne radi o sreći, već o tome  kako se ti ljudi ponašaju u životu. 
​
Istinska i dugotrajna sreća i trijumf u životu rezultat su mudre istrajnosti koja zna birati svoje bitke.

Koja daje sve za pno što voli, za nešto o čemu sanja i što želi postići. Svakog dana srijećete na hiljade ljudi koji tiho nose svoje osobne žrtve i napore bez potrebe za publikom. To je talenat za život.

Istrajnost pokreće planine
Konfučije je jednom rekao da su oni koji pokreću planine počeli  tako što su pomicali kamenje. 

Uspjeh u bilo kojoj sferi našeg života dolazi, zapravo, od napornog i istrajnog rada. Iz te upornosti koju integrišemo u naše biće kao još jednu nužnost.​​
​Anders Eriksson, poznati psiholog sa sveučilišta Florida, objašnjava da ljudi koji postižu uspjeh ili trijumf nemaju posebne ćelije u svom tijelu koje bi ih razlikovale od svih ostalih.

Očigledno je da "nismo svi dobri u svemu". Međutim, postoje ljudi koji znaju uskladiti niz osnovnih dimenzija koje im bez sumnje dopuštaju da postignu ono što žele. To uključuje pravilno upravljanje emocijama, upornost, istrajnost, trud i otpornost na frustracije. Ljudi koji posjeduju te karakteristike takođe ne zavise od vanjske motivacije. Oni znaju kako da motivišu sebe, znaju gdje su njihove granice i kako da koriste svoje sposobnosti.

Nešto što takođe moramo imati na umu jeste da ima mnogo ljudi s talentom. Zapravo, svi smo dobri u nekom konkretnom području. Međutim, unatoč činjenici da u našem svijetu ima puno inteligentnih ljudi, ono što ponekad nedostaje je postojanost i vjera.

S vremena na vrijeme, svi bivamo jako pogođeni kritikama, kamenjem spoticanja koje je naše vlastito društvo, pa čak i vlastiti ograničavajući stavovi nas ometaju i stvaraju prepreke.

Nije dovoljno reći sebi: "Mogu to učiniti". 

Puke verbalizacije nisu dobre niti dovoljne ni za šta, ako ne postoji potpuno, istinsko uvjerenje kombinovano sa čvrstim stavom "neću odustati".

​Kada se uspjeh ili sreća drugih posmatra sa nepovjerenjem
Paul Bloom, profesor psihologije na Sveučilištu Yale, kaže da je empatija ponekad precijenjena. Ljudi se mogu pretvarati da je osjećaju, ali uistinu, vrlo je malo ljudi koji se uspiju istinski povezati s osobnim i emocionalnim stvarnostima drugih. Zapravo, postoji jedan aspekat koji se čini čudnim. Kod mnogih ljudi, lakše je saosjećati sa boli drugih, nego sa srećom svog susjeda. Kao da na neki način sprovode ideju „nadam se da si sretan, ali ne i sretniji od mene."  To je nešto što često vidimo. Spomenuli smo na početku: ako neko pobijedi tu opoziciju ili postigne profesionalni uspjeh, na primjer, uvijek se sumnja na klasičnu "sudbinsku sreću". Dobar primjer: ako naš prilično neprivlačni prijatelj uđe u odnos sa izuzetno lijepom ženom, to nije logično. Mora postojati skriveni osobni interes s njezine strane.
Zašto ljudski um ponekad odlazi u ove zlobne kutke i "crpi" iz njih predrasude?

Taj smrtonosni i tihi virus: virus zavisti
Onaj ko zavidi jedino vidi svoj sićušni svemir. Ne vidi širu sliku. Nikada neće intuitivno istrajati poput osobe koja troši besane noći kako bi krčila put do uspjeha. Osobe koja žrtvuje svoje vrijeme za odmor i ulaže u svoje djelo. Takođe neće moći uočiti iskrenu ljubav koju lijepa žena osjeća prema tom muškarcu koji nije nešto posebno privlačan.
Jer, prokletstvo zavisti je zbunjujuće, jer kompleks inferiornosti može biti smrtonosan i vrlo tragičan. Uvijek će biti bolje demonizirati uspjeh drugoga nego priznati vlastite greške i neuspjehe. I umjesto da uče iz uspjeha drugih ljudi, zavidni ljudi grade zidove oko sebe bacajući kamenje na drugoga. Na taj način oni umiruju svoj “svrab” i, ako im se ukaže prilika, čak će pokušati da učine štetu toj “uspješnoj osobi”.

Ne smijemo dopustiti da takvi ljudi ikada utiču na nas. Ako zaista želimo stići do vrha naše individualne planine, ključ je u radu, trudu i istrajnosti. Ne dopuštajući kritikama da utiču na nas, i ignorišući svakoga ko nam govori "nikada to nećemo moći učiniti".
I iznad svega, moramo znati kako da odaberemo prave ljude. Potražite ljude koji nisu samo sposobni razumjeti vašu tugu. Okružite se ljudima koji dijele vašu sreću kao sopstvenu.