Moramo pustiti ljude koji nisu učinili dovoljno da ostanu uz nas

Moramo pustiti ljude koji nikada nisu učinili ništa da bi ostali uz nas, ljude koji su imali samo privremena osjećanja prema nama i u koje smo uložili svoje vrijeme i nadu.

Da bismo ih pustili, potrebna je hrabrost, ali umjesto da to vidimo kao kraj, trebalo bi na to gledati kao na novi početak. Ko nikada nije bio primoran da završi neko poglavlje u svom životu? Ne postoji takva osoba. Ponekad se to naziva "zatvaranje kruga".

Da bismo rasli, moramo (ot)pustiti neke stvari i neke ljude iz našeg života. Samo tako možemo dobiti druge stvari i upoznati nove ljude. Život je neumoljiv rad i napredak i ne vrijedi se držati za stvar ili osobu koja nas vuče kao kamen na dno. Osoba koja nas ne želi upoznati, koja nas povređuje, koja nas zlostavlja, koja ne prepoznaje našu suštinu kao osobe, sprečava nas da rastemo. Možda je to teško shvatiti u ovom trenutku, i možda bismo poželjeli da to ne vidimo, ali to se ne može sakriti. Boli nas, smeta nam. Ne dozvolite da vam se to desi. U životu uvijek postoji trenutak kada je najbolje prepustiti se, i pustiti stvari i ljude. Otpuštanje i završetak poglavlja u našim životima nije samo pozdrav sa osobom koja je dijelila svoj život sa nama, već je to čin hrabrosti. 
Ideja da se pustimo, napravimo taj rez i krenemo naprijed je od vitalnog značaja. Za zatvaranje ovog kruga u našim životima, gdje još uvijek postoji pulsirajući bol napuštanja, potrebno je vrijeme. Tugu moramo preživjeti, oplakivati, prigrliti i kasnije prihvatiti da bismo mogli dati oprost. Jednom kada se rana zacijeli i oslobodimo se tereta praštanja, osjećaćemo se lakšim i spremnim za potpuno otpuštanje. Moramo pustiti osobu koja nas je napustila jer ako to ne učinimo, nastavićemo se držati negativnih osjećaja koji nas svakim danom sve više bole i koče u životu. I ovaj put smo mi odgovorni za sebe. Napuštanje je prekid veze i zato se moramo vratiti sebi da bismo se oporavili od toga. Kada je veza prekinuta, potrebno je ponovo pronaći sebe, pobrinuti se za sebe, pomoći sebi da ojačamo odnos sa sobom i da ojačamo svoje samopouzdanje kako bismo krenuli naprijed. Odlučniji. Ne gubite se u nostalgiji, ne dozvolite sebi da ostanete zaglavljeni u prošlosti, jer ona je nestala, više je nema. I iznad svega, zapamtite da osoba koja živi u nostalgiji ne radi ništa osim što hrani patnju, držeći se za stvari, idealizirajući prošlost i gubeći iz vida sadašnjost. Vaša šansa da budete srećni je ovdje i sada.
Osoba koja osjeća ljutnju, inat i neprijateljstvo postaje zarobljenik stvari koje je bole.

Osoba koja izaziva bijes i zabrinutost kod vas čini vas zarobljenikom vlastitih negativnih emocija. Opraštanje nije lako. Ponekad mislimo da oprostiti znači odustati od sebe, što je jednako stvaranju žrtve od sebe. Međutim, to je daleko od istine. Da biste oprostili, morate imati vjeru u sebe. Niko nije jak kao osoba koja je u stanju da oprosti osobi koja ju je povrijedila, jer to zauzvrat pokazuje da je pobijedila svoje strahove, da se više ne boji neprijatelja i da se osjeća slobodno. Otpuštanje neprijateljstva i ljutnje vraća nas u prvobitno stanje, naša srca su ponovo izliječena i ne dozvoljavamo sebi negativne emocije. I tek tada se čini lakše opustiti se i biti slobodan. Ne gubite vrijeme na nekoga ko to više ne zaslužuje, na nekoga ko ništa nije uradio da ostane na vašoj strani, ko se nikada nije borio za vas. Raščistite put i ponudite im slobodu, pustite ih. Jer ne vrijedi se boriti protiv plime, jer svaka vrata koja se zatvore otvaraju druga.