Možda ne razumijemo uvijek način na koji Bog oblikuje naše živote, možda ne razumijemo uvijek zašto nam je ponekad nametnut teži put i možda ne razumijemo uvijek zašto se naše želje odlažu, ili zašto naše molitve nisu odmah uslišene, i zašto toliko dugo čekamo da se određene stvari dogode.
Možda ne razumijemo uvijek čemu nas život pokušava naučiti, ali nekako nas sav taj bol kroz koji smo prošli, sve stvari na kojima smo bili testirani i svi zastoji i odložene molitve nas uče strpljenju i vode do boljih ljudi, čine nas otpornijima, zahvalnijima i čine nas mudrijima i jačima.
Nije nam uvijek dato da shvatimo zašto smo testirani, ali uvijek postoji razlog i viša svrha, namijenjena samo nama.
Taj teži put će nas naučiti kako da se prilagodimo nepoznatim situacijama, kako da mirno hodamo novim putevima i kako da se jače borimo za stvari koje zaista želimo. Možda ne razumijemo uvijek zašto nam je srce moralo biti slomljeno, zašto nas je Bog natjerao da pustimo u svoj život ljude koji su nas iznevjerili ili izdali. Možda ne razumijemo zašto smo vjerovali ljudima koji su nas uzimali zdravo za gotovo ili su bili previše sebični da bi nam pružili ljubav koju smo tražili. Možda ne razumijemo zašto smo nastavili gajiti osjećanja i kada je bilo prekasno i zašto nam je bilo teško da zaboravimo ljude koji su nas najviše povrijedili. No, jedno je istina: na kraju opet naučimo kako da živimo bez njih, naučimo šta zaista zaslužujemo i naučimo kako da volimo tako da više nikada ne dozvolimo drugima da umanjuju našu vrijednost ili odlučuju o našoj vrijednosti. Na kraju, naučimo kako da budemo sami jer baš tada, kada smo sami moramo voditi najteže bitke. Ovo je za mnoge ljudske sudbine nepisano pravilo. Možda ne razumijemo uvijek gubitak ili tugu, zašto prerano izgubimo svoje voljene ili zašto nas život dijeli od ljudi koji su nam najpotrebniji. Možda ne razumijemo uvijek koliko su nas naše najgore noćne more osvijestile i koliko su ključne bile za naš rast, ali na kraju naučimo da su neke borbe i tragedije prekretnica u našim životima, događaji koji su nas potresli takođe su promijenili način na koji živimo, promijenili naš karakter i promijenili našu perspektivu; kako gledamo na život i kako gledamo na ljude.
Na kraju naučimo da, kada nešto izgubimo, postajemo neustrašivi i nekako slijedimo sve ono što nas je prije plašilo i krećemo za stvarima koje smo odgađali.
Možda ne razumijemo uvijek Božje odluke čak i ako nam uzrokuju bol, zbunjenost ili slomljeno srce, ali one su uvijek u našu korist čak i ako to još ne možemo vidjeti odmah. Vrijeme će uvijek otkriti istinu i spojiti tačke kako bismo mogli vidjeti da je sve što smo ispitivali bilo upravo ono što je trebalo da se dogodi kako bismo mogli doći na mnogo bolje mjesto i dobiti mnogo veću nagradu od onoga što smo prvobitno planirali.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|