Možeš se roditi kao Mocart, ali ne i postati Mocart

Mozak pamti sve što je prošao, "nanjušio", pokušao, čuo, dodirnuo i tako dalje. Mozak nije sito. Ništa se ne izlijeva iz njega.

Grubo govoreći, ništa ne zaboravljamo, samo što se većina podataka nalazi u folderu "Ostalo". Stoga: nema potrebe slušati lošu muziku, nema potrebe čitati loše knjige, nema potrebe jesti lošu hranu, piti loša pića, nema potrebe komunicirati sa lošim ljudima.

​Općenito govoreći, za kreativnost je potrebno ukloniti kognitivnu kontrolu i ne bojati se grešaka. Pogreške su predivne. A ko može reći što je greška?
Mnogi kreativni ljudi kažu da uvidi dolaze neočekivano, tokom rutinskih radnji koje uopće nisu povezane sa zadatkom: "gledam televiziju, čitam knjigu - i odjednom uspostavim ovu dugotrajnu vezu!" Povijest znanosti svjedoči: otkriće se ne može planirati, osim tehničkih dostignuća (računalo ih može napraviti), a ideje padaju na pamet kad je osoba potpuno nespremna za to.

Otkriće se ne može izvršiti prema planu. Istina, postoji značajan podatak: otkrića dolaze do uvježbanih umova. Vidite, periodni sistem hemijskih elemenata (tablica koju je osmislio Mendeljejev) nije tak tako "sinula" u umu njenog pronalazača. Na njoj je Mendeljejev dugo radio, mozak je i dalje razmišljao i jednostavno mu je jednog dana "kliknulo" u snu. 
Ljudi imaju pogrešan stav, vjeruju da je npr. kuhar lošije inteligencije od dirigenta. Ovo nije tako: sjajan kuhar može nadjačati dirigente u nečemu. Upoređivati ih je isto kao upoređivati kiselo i slatko. Svako je dobar na svoj način u nečemu (ili bolji od ostalih). 

Nemojte razmišljati kao i svi drugi, ili problem kreativne djece
Kreativni ljudi uče sebe (u mnogome su samouki) i počinju sa tim vrlo rano. Nikada ne smatraju svoje neobične ideje i otkrića nečim izvanrednim. To je za njih nešto vrlo često i očigledno. Često čak i ne razumiju koja je, u stvari, njihova zasluga, ako je sve tako očito. Očito NJIMA.

Takvi ljudi po pravilu imaju problema u školi, većina ih je pametnija od učitelja, nastavnika, i profesora. Oni naravno ne znaju što učitelji znaju, ali mogu biti pametniji. I zato zapadaju u vrlo tešku situaciju, jer su pod pritiskom društva.

Imala sam kolegu, pedijatrijskog terapeuta, koji mi je ispričao ovu priču. Jedan sedmogodišnji dječak, koji je proveo dvije godine u školi, jednog dana dok je sjedio kod kuće, izumio je parni stroj. I ne samo da ga je izumio, nego ga je i sastavio.
Zamislite: parni stroj u suncokretovom ulju, koji juri po stanu! U isto vrijeme, svi su smatrali dječaka budalom.

Zašto trebate čitati
Da biste se razvili, trebate čitati složenu literaturu. Važno je linearno čitanje - od početka do kraja. Hipertekstovi, koji prisiljavaju čovjeka da klikne na istaknutu riječstvaraju poremećaj mišljenja.
Ljudi koji su odrasli s ovom vrstom čitanja ne mogu pročitati čitav tekst u cjelini. Imaju iskrivljenu svijest - "nešto tamo, nešto ovamo". Kada pitate dijete o čemu se radi u nekojpriči, ono vam neće moći objasniti.
Predviđanja znanstvenika o budućnosti čitanja nisu optimistična: oni predviđaju da će postojati ozbiljan jaz između sposobnosti intelektualne elite i većine svjetskog stanovništva.
Ako će se djeca baviti samo stripovima, neće razviti algoritam za čitanje složene literature koji oblikuje svijest, a neće razviti ni algoritam za složeno razmišljanje - samo će razmišljati o tome koje "dugme" da pretisnu kako bi im se donio hamburger.

Mozak je plastičan ne samo u djetinjstvu, kao što se prije mislilo. Dokazano je: mozak formira nove neuronske veze do kraja života. Svaki posao, osim dosadnog i rutinskog, koristi mozgu. Glavna stvar je baviti se neprestano promjenjivim, složenim informacijama.

Mogućnost dobivanja visokokvalitetnog obrazovanja u budućnosti može postati privilegija za elitu, dostupna samo "iniciranim" osobama. Prisjetimo se Umberta Eca, koji je u romanu "Ime ruže" predložio da u knjižnicu bude dopušteno samo onima koji znaju kako da čitaju, koji su voljni opažati složena znanja. Tu će biti podjela na one koji će moći čitati složenu literaturu i one koji čitaju "natpise", koji na takav sličan način grabe informacije sa Interneta. 

"Ako samo ležimo na sofi šest mjeseci, a da ništa drugo ne radimo, tada nećemo moći ustati sa sofe. Ako mozak čita idiotske časopise, komunicira sa budalama, sluša besmislenu glazbu i gleda glupe filmove, tada nema ni razvoja mozga. Mozak mora naporno raditi. "Naporno" je ključna riječ. Morate ga razvijati i trenirati: knjigom koja je nekome možda jednostavna, ali za vas teška, filmom koji ne razumijete, predstavom gdje morate razmišljati šta je autor htio reći. Morate ga pokrenuti. U ovom slučaju mozak će biti zauzet radom".

(Autor: Tatjana Černigovskaja, doktorica bioloških znanosti, profesorica, znanstvenica na području neuroznanosti i psiholingvistike, kao i teorije svijesti)