Najhrabrije su one duše koje svoje bitke vode u tišini

Najhrabrije duše sa kojima ćete se sresti su one koje pate u tišini. Najjači ljudi su oni koji najviše pate, najupornije ćute, vode svoje bitke u tišini, a da o tome ne govore.

Najjače duše na svijetu ne idu okolo pričajući svima o svojim borbama i patnjama. Štaviše, možete pomisliti da je sa njima sve u redu kada ih prvi put vidite. Znajte da ljudi koji imaju najšire osmjehe vode najteže borbe - potpuno sami.
Oni će plakati iza zatvorenih vrata.
Oni će patiti daleko od svijeta.
Zidovi njihovih soba i jastuci na njihovim krevetima su jedini svjedoci njihove patnje.

I svakog dana se ustaju poput Feniksa.
Svakog dana navlače osmijeh i kreću u susret životu, kao da ništa nije bilo prethodne noći - kao da nijedna suza nije prolivena.
Oni su tihi ratnici koji svoje bitke vode u tišini.
Njihov "oklop" je možda istrošen, njihove rane su i dalje otvorene, imaju modrice na duši o kojima niko ništa i ne sluti, ali oni nastavljaju svoju borbu.

Najjača je ona duša koja pati u tišini, daleko od očiju svijeta i "svjedoka".
Zašto?
Zato što nemaju razumijevanje od svijeta. Zato što svijet ne želi ni da im pruži razumijevanje, nazivajući ih suviše emotivnima. Njihova šutnja je ujedno i njihova snaga.
Znaju da mogu prolaziti pakao, i izaći još jači i mudriji. Znaju da se mogu izboriti sa svime što ih zadesi u ovom svijetu.

Zamislite samo koliko se boli može sakriti iza nečijeg osmijeha. Možda vam se čini da tim ljudima ide dobro, ali često nije tako. Svako pati na svoj način - a mnogi se odlučuju da pate u tišini.
Mnogi se i u toj svojoj tišini razbiju na milion komadića, jer na kraju - ipak smo samo ljudi, krhki i izloženi stalnim nedaćama.
Znajte da svi imamo osjećanja i da je dozvoljeno osjećati i patiti.

Ukoliko trenutno prolazite kroz težak period sami, a osjećate da vam treba pomoć - potražite je. U redu je potražiti pomoć.
Patnja ne mora biti konstantna - i ne morate kroz sve prolaziti sami.