Ne brinite previše, sve će doći na svoje mjesto

Koliko pretjerano brinemo? Koliko razmišljamo o tome kako ćemo funkcionisati na novom poslu, kako će naše dijete proći u školi ili kako stvari idu u našem braku? 

Koliko često kasnimo na neki događaj ili mjesto, izvodeći vlastite katastrofalne zaključke, samo da bismo otkrili da na kraju sve pada na svoje mjesto na mnogo jednostavniji način nego što smo očekivali?

Ponekad nam um teče mnogo brže nego što bismo željeli. Ono što doista trebamo učiniti jeste ugraditi sebi ideju sporijeg načina života kako bismo ostali prisutniji u užurbanom, stresnom životu.

​Prestani toliko razmišljati! 
Na kraju, sve dolazi na svoje mjesto. Kao što kaže stara izreka:  "Sve se može popraviti, osim smrti."  Dakle, pustite svoj um da se malo odmori i ne pokušavajte mentalno gurati vrijeme kada sve što treba učiniti jeste pustiti to ono odradi svoj posao. Ako odlučimo vidjeti stvari u drugačijem svjetlu, na kraju ćemo ih definitivno moći riješiti.
Možda ste nezaposleni, samac i kod kuće i ništa vam trenutno ne ide po planu. Ako ste izgubili posao, ljubav, stabilnost - drugim riječima, vaš "smjer" - ne brinite. Kompas života pomoći će vam da ponovo pronađete svoj put. Sve će naći svoje mjesto. Nakon oluje uvijek izlazi sunce.
Život je poput rijeke. Ponekad smo na vrhu planine, guramo sa velikom snagom i entuzijazmom, ali bez poznavanja puta koji nas čeka. Drugi put moramo proći kroz dijelove koji su ispunjeni stijenama i drugim preprekama. Treći put smo učinili sve i stigli do mora, samo da započnemo još jedan drugačiji i nesigurni put.

Ponekad nam um teče mnogo brže nego što bismo željeli. Ono što doista trebamo učiniti jeste ugraditi sebi ideju sporijeg načina života kako bismo ostali prisutniji u užurbanom, stresnom životu.

Ljudi imaju tendencju da se prepuste brigama, od kojih su mnoge nepotrebne. Ove brige uzrokuju veliku  tjeskobu i stres, i loše su i za tijelo i za um. Ne brinite se; rijeka svoj put krči malo po malo, bez potrebe za traženjem ili neprekidnim razmišljanjem.

Neko koga poznajem bio je vrlo ozbiljno bolestan i blizu smrti nakon što se iznenada razbolio. Bila je to mlada i zdrava osoba, ali zbog nepredvidive prirode života, ono što je trebao biti jedan od najsretnijih događaja u njezinu životu pretvorio se, na nekoliko dana, u pravu noćnu moru za nju i njene najmilije.
U tom sam trenutku shvatio da bi bila prava tragedija da smo je izgubilu, i upravo takvi trenuci su jedini trenuci u kojima bismo trebali istinski brinuti. Sve ostalo, naša svakodnevna briga i strahovi, mali su, sitni su, i na kraju će te brige nestati i sve će doći na svoje mjesto...poput zagonetke čiju sliku otkrivamo pojedinačno. Svi imamo osobne zagonetke i trebalo bi se sa njima suočiti mirno i polako.
Lično mislim da bismo se svi trebali opustiti malo više u svakodnevnom životu. Ako propustimo autobus, jednostavno ćemo morati stići kasno; ako ručak ne može biti spreman u 2 sata, biće spreman u 2:30; ako banka bude zatvorena kad stignemo do nje, vratićemo se sjutra; ako pogriješimo na poslu, nadoknadićemo to sljedeći dan; ako se sa nekim složimo, možda sjutra možemo drugačije pristupiti ili barem jedno drugom pristupiti s poštovanjem.

Ali nikada ne dopustite da vam sopstveni jastuk bude "društvo bijede", mjesto gdje spvake noći spuštate svoju glavu prepunu briga koje su se nakupile tokom dana - jer sve će proći i sve će doći na svoje mjesto.