Ne dajte sve što traže, već ono što mislite da im treba

Ima onih koji nam dolaze samo kad im nešto treba. Drugi daju sebi za pravo da traže sve u zamjenu za ništa kao da je naša moralna obaveza da ih slušamo, da preuzimamo njihove probleme, da šutimo i odobravamo njihova ponašanja. 

Umjetnost uzajamnog poštovanja rađa se iz srca, a ne iz moralnih, društvenih ili porodičnih nametanja.

Nešto što nam je svima poznato je da živimo u društvu u kojem se često smatra da su i porodica i partner paradigma afektivne dobrobiti. Međutim, upravo je u tim personalnim krugovima emocionalna bol najjače skoncentrisana, i naravno, razočaranje. Jer onaj ko misli da je čin nuđenja ljubavi u zamenu za ništa sinonim za sreću, nije u pravu. Takav će pasti u ponor vlastite greške.

Ponekad zaista možemo bolje upoznati ljude prema tome kako se ophode prema nama kad im više ne trebamo, tj. kako se ponašaju kada im nešto treba od nas.
Pravi problem nesumnjivo leži u toj "udobnosti" u kojoj proizlaze mnogi emotivni ili porodični odnosi, jer tada misle da imaju pravo da traže gotovo sve po vrlo niskoj cijeni, čak i ako nas to košta samopoštovanja. Stoga je  prije popuštanja bez razmišljanja i kasnijeg žaljenja dobro preformulisati strategiju: "ponuditi samo ono što im zaista treba."

Procijenite šta je to što drugima zaista treba
Iako svi znamo šta uzajamnost znači, ne prepoznajemo je kao dragocjeno životno dobro.

• Ona je složeni dvostruki standard i ogleda se u ideji da samo zato što smo obitelj ili samo zato što smo partneri, imamo pravo tražiti , zahtijevati, pa čak i uzimati zdravo za gotovo da će i drugi uvijek biti uz nas "što god se dogodi".

• Kao što je rekao Honoré de Balzac, ljubav nije samo osjećaj, već i umjetnost koju ne znaju svi praktikovati, a ponekad krvni odnosi ne grade dobre i prave odnose, već to čine poštovanje i uzajamnost.

• Na psihološkom nivou, aspekat koji se obično opaža u većini nesretnih veza je neispunjavanje principa reciprociteta. To je zbog činjenice da neki od članova u određenom trenutku preuzimaju dominantnu i nadmoćnu ulogu kada gdje je plemeniti čin davanja i primanja potpuno narušen.

Nuditi ono što je zaista potrebno nije sebičluk, već mudro ponašanje
Procjenjivanje šta je to što drugima treba i nuđenje toga znači djelovanje s mudrošću i ravnotežom. Jer uzajamnost nije „sve ništa“, već znanje kako uzeti, kako biti zahvalni, kako umnožiti dobrobit i znati vratiti ono što su nam dali.

• Svi imamo potrebe, ali u najvećoj mogućoj mjeri trebali bismo biti u mogućnosti da ih sami ispunimo ili zadovoljimo, umjesto da čekamo da to drugi učine za nas. To je čin lične zrelosti. Jer u mnogim slučajevima je potreba sinonim za ovisnost.

• Neophodno da znati kako razlikovati koji su zahtjevi razumni, a koji odaju sebičnost. Osetljivost na potrebe naše okoline na objektivan, ali brižan način takođe će nam omogućiti da djelamo sa većom sigurnošću.

Ako našim roditeljima treba pomoć u kućanskim poslovima, složićemo se oko nekih smjernica. Ako shvatimo da je našim prijateljima potrebna financijska podrška, ponudićemo je u skladu s „našim stvarnim mogućnostima“, a ne prema njihovim zahtjevima .

​Što treba tebi, što treba meni
Postoje oni koji sreću shvataju kao potpunu ponudu bez očekivanja ičega zauzvrat, vadeći srce na dlanu kako bi udovoljili svima, prvenstveno bližnjima. Međutim, niko ne može provesti previše vremena sa "srcem na dlanu", jer tada postajemo nezadovoljeni, depresivni i toliko prazni da to stvara mjesta samo za žaljenje i frustraciju.

• Ne smijemo pasti u zabludu misleći da će nam sudbina uvijek ponuditi isto. Zakon privlačnosti, bez obzira koliko koliko mi to želimo, ne funkcioniše baš tako, i  stoga moramo dati prioritet svojoj emocionalnoj dobrobiti. 

• Takođe je neophodno otarasiti se onih moralnih načela koja nas prisiljavaju da "dajemo sve u zamjenu za ništa". Ako patite zbog onoga što dajete, nemojte to činiti, nemojte ulagati u nelagodu ili graditi odnose koje održava sebičnost. Ne isplati se.

Da zaključimo, znati šta je drugima potrebno je znati kako razviti našu osjetljivost i intuiciju suočeni sa mogućim nedostacima našeg najbližeg okruženja. Kada smo prijemčivi za potrebe drugih ne bi trebalo zaboraviti ono što "treba" nama, jer ako zanemarimo sebe, gubimo sve ...

Ako želite autentičnu, istinsku i obogaćujuću ljubav, počnite voljeti sebe.
​
(reference:
exploringyourmind.com)