Ne gubi dušu uz put: "nismo umorni, samo se prebrzo krećemo i ostavljamo duše iza sebe"

Jednom je jedan strastveni istraživač odlučio da se upusti u avanture usred ne baš prijatnog afričkog tla. Pratili su ga samo njegovi čuvari-nosači. Svako od njih je nosio sa sobom dugačke noževe, krčeći put kroz gustu vegetaciju. 

Njihov cilj je bio da nastave da se kreću bez obzira na sve što bi ih moglo zadesiti i naći im se na putu. ​

Njihov cilj je bio da nastave da se kreću bez obzira na sve što bi ih moglo zadesiti i naći im se na putu. ​​Ukoliko bi naišli na rijeku, prelazili bi je u najkraćem mogućem roku.Ako bi naišli na neko brdo, ubrzali bi korake kako ne bi gubili ni minuta. Ali odjednom su se nosači zaustavili. Istraživač je bio iznenađen. Prešli su svega nekoliko sati hoda. ​

Zato ih upita: "Zašto ste se zaustavili? Zar ste već umorni, nakon samo nekoliko sati hodanja? "Jedan od nosača ga pogleda i reče: "Ne gospodine, nismo umorni. Samo smo se kretali suviše brzo, pa ostavismo naše duše iza sebe. Sada moramo sačekati da nas stignu i da se srenemo."

PRIČA KOJA VAS POZIVA DA SE POVEŽETE SA SOBOM
Svi smo se osjećali odvojeno od sebe u nekom trenutku. Kao da je osoba koja je izašla iz kreveta, otišla na posao, koja govor nismo bili mi, već neki stranac. To je nešto što osjećamo mnogo puta kada smo uronjeni u naš prezauzeti život i ne možemo pronaći izlaz.

Riječ je o ponovnom pronalaženju centra našeg bića. Kao što se kaže u priči, treba dozvoliti "našoj duši" da se vrati. Ponekad je sve što nam treba pažljivo razmišljanje o situaciji, ali ponekad nam je potrebno malo više od toga.
Ako ne osjetimo tu vezu i makar relativnu kontrolu nad našim životom, možemo početi da gubimo motivaciju. Ovaj osjećaj se dalje može pretvoriti u tugu ili anksioznost. U tom trenutku, sve počinje da se komplikuje. Ali dobre vijesti su: postoji jednostavan način da se ovo riješi i za to je potrebno samo nekoliko minuta dnevno.
 
SJEDITE ZA TRENUTAK "PORED PUTA" I OSMATRAJTE
Kao nosači u afričkoj priči, ako se osjećate "odvojenim od vašeg centra bića", tj. od svoje duše, najispravnija stvar koju možete uraditi je da prestanete da radite štogod radite u tom danu, tj. da pauzirate na momenat ili nekoliko trenutaka. Najverovatnije ste u prevelikoj žurbi. To je učinilo da se krećete «putem», a da ništa ne primjetite, da zaboravite na sve, a ponajprije na sebe.
​Najbolje je pronaći neki mirni trenutak u toku dana kada ćete sebi postaviti neka pitanja.
​To je trenutak intimnosti sa sobom. ​Opustite se i jednostavno se zapitajte: kakav vam je bio dan?

​Zatim razmotrite stvari koje su se desile tokom tog dana. Nemojte samo razmišljati o stvarima koje ste uradili i odradili, već i o stvarima koje ste osjetili i koje su vam padale napamet tokom tog dana. Kako ste se osjećali tokom dana u interakcji sa drugim ljudima, situacijama i samim sobom? Posvetite najmanje pet minuta ovom "mentalnom pregledu" vašeg dana.

​DOPUSTITE VAŠOJ DUŠI DA SE VRATI
U početku ćete najverovatnije primjetiti sukcesiju mehaničkih aktivnosti i osjećanja koja su se javljala tokom dana. 

Međutim, malo po malo, kako kaže afrička priča, vaša duša će početi da se "sastaje" sa vama. Ovaj "mentalni popis" stvari koje ste iskusili tokom dana je najosnovniji način približavanja sebi, ali to je tek početak, prvi koraci.

​Ne morate praviti detaljnu listu svega što ste uradili. Jednostavno, pustite da stvari samo prođu kroz vaš um, iako se ovo može odvijati bez ikakvog reda i redoslijeda – što je i normalno, jer ćete posmatrati tok sopstvene svijesti. Primjetićete da ste iskusili neke stvari kojih niste bili svjesni u tom trenutku. Emocije koje ste možda ignorisali i neprijatna osjećanja koja ste odbacivali.

Radite ovo i uspjećete da povratite svoju duša, tj.  ravnotežu. Nagrada za ovaj mali dnevni napor je vaš mir. Na ovaj način ćete bolje upoznavati i sebe. Najbolje od svega je što ćete dobijati priliku da malo bolje porazmilite o svom životu i utvrdite da li je ono što radite ujednoi ono što želite da radite.