Ne možete težiti izvrsnosti bez riskiranja podsmijeha

Ne možete težiti izvrsnosti bez riskiranja podsmijeha drugih ljudi, jer ćete na razumijevanje rijetko gdje naići, a još ređe na one koji će se radovati vašem uspjehu.

Onaj koji nastoji postići dubinu i veličanstvenost u bilo čemu mora zanemariti ljudske podsmijehe, pravila ljubaznosti, skromnosti i  ​​javno licemjerje, koje se poput teške ploče obrušava na ljudsko srce.

A onaj koji se uvijek brine je li nekoga povrijedio i kako će ljudi odreagovati i šta će misliti, osuđen je na iznošenje nepotpunih istina, na osrednjost, osuđen je da cijeli život živi na otvorenom pašnjaku, umjesto u svom domu. Veliki je samo onaj ko nije svjestan ove brige, odnosno ko ne dopušta da ga ovakve brige sputavaju u osvarenju onoga što je naumio.
​
Kad je čovjek pun života, ne pita se zašto bi trebao živjeti, ne pita druge ljude za "dozvolu", niti ih pita kako bi trebalo da živi - već on živi, ​​jer živjeti je prekrasno.
Zapamtite, ili makar uvijek sebe podsjećajte na ove velike istine: ljudi će vam uvijek suditi, ljudi će vas uvijek kritikovati, nikada ne možete udovoljiti svim ljudima, nikada se ne možete svidjeti svim ljudima, i takođe - o vama će najviše suditi oni koji ni sami ne znaju ko su niti šta rade sa svojim životima.

Ako ste u fazi planiranja velikih životnih promjena ili želite uraditi nešto, a razmišljate "šta će drugi reći" ili se plašite osuda i kritika, znajte da je jedino što treba da slušate vaša duša i vaše srce. Nikako drugi ljudi, sem jedino ako ih vi sami pitate za savjet.