Morate biti u stanju da oprostite, ali to ne znači da morate tolerisati loše ponašanje. Upravo o tome govorimo u ovom članku - u tom kontekstu govorimo ovdje o oprostu.
Naš odgoj stvara životne vrijednosti koje njegujemo i koje određuju naše živote. Jedna od ovih vrijednosti koja se prenosi od baka, djedova i roditelja je sposobnost praštanja. Šteta je samo što niko nije rekao da ne treba uvijek opraštati ako ćete nastaviti tolerisati loše ponašanje, jer je takvo opraštanje potpuno destruktivno za nas i one oko nas.
Odrasla osoba mora biti odgovorna za svoje postupke, posebno ako su ciklični. Kakva je korist od opraštanja osobi čiji postupci iznova i iznova izazivaju nevolje? Nema je. Neće se promijeniti sve dok ne shvati da za pravi oprost mora nešto promijeniti u sebi.
Ljudi koji sve opraštaju čine medvjeđu uslugu i sebi i onome kome opraštaju iznova i iznova – stvaraju se nezdravi odnosi u kojima se jedan “ponaša čudno”, a drugi oprašta. Ponekad „ne oprostiti“ ne znači zatvoriti svoje srce i pretvoriti ga u kamen, to znači prenijeti drugoj osobi poruku da je vrijeme da nešto promijeni kod sebe, da je na njoj teret odgovornosti. Često je ljubazno srce koje oprašta srce ranjeno oproštenjem - važno je to zapamtiti. Ne treba opraštati onima koji iznova i iznova slamaju vaše srce i traže oprost kao kruh - to će naškoditi obojici. Opraštanje je čin za dvoje Ljudi se često suočavaju sa činjenicom da im oprost ne dolazi iz srca. Uvjeravaju sebe da je sve u redu, pokušavaju vjerovati vlastitim riječima, ali jednog dana shvate da ih nešto i dalje grize unutra - potpuni oprost nije došao. Ljudi počinju da brinu zašto ne mogu da oproste i okrivljuju sebe za bešćutnost, nastoje da svoj uvredu nadoknade dobrim odnosom prema prestupniku kako bi sebi i njemu dokazali da je sve u redu. I tako se iscrpe. Veliki psiholozi dvadesetog vijeka upoređivali su psihičke povrede sa stvarnima: recimo kao kada povrijedite ruku. Koliko će se vaša osjećanja promeniti ako kažete: „Puštam bol i opraštam!“ ? Istina je da će bol od “emotivne modrice” i dalje ostati. Isto je i sa oprostom: ponekad otvoreno srce primi previše udaraca, zbog čega bol i oprost ne mogu doći samo iz puke želje. Lako je tražiti oprost od nekoga, ali koliko često ljudi preuzimaju odgovornost za ono što su učinili? Potpuni oprost je nemoguć ukoliko da počinitelj ne shvati šta je učinio. Često onaj kome je nanesena šteta ima dvostruki posao: iz nekog razloga mora shvatiti šta je počinilac učinio nešto loše i to prihvatiti, dok sam počinilac tiho čeka po strani na oprost. Opraštanje je djelo za dvoje ljudi i ako vam ono ne pada lako, tj. ako osjećate da ne možete oprostiti, velika je vjerovatnoća da se druga strana nije potrudila da zasluži vaš oprost. Izaberite sebe Ne plašite se da izaberete sebe. Ponekad ne oprostiti znači izabrati sebe, svoju slobodu od tuđe nepromišljenosti i neodgovornosti. Ne možemo kontrolisati ponašanje drugih ljudi prema nama, ali možemo birati kako ćemo se prema njima odnositi i da li ćemo nastaviti odnos sa njima.
Ponekad odstupiti znači zaštititi se od budućih nedaća, zaštititi svoje srce od onih koji ga ne cijene, zarad onih koji će ga cijeniti. Mnogo je teže otvoriti ranjeno srce, zbog čega se ljudi često zatvaraju u sebe: ponekad je bolje zatvoriti svoje srce na jedan period od jedne osobe da biste ga kasnije otvorili cijelom svijetu. Ne treba da nosite teret tuđe neodgovornosti i lošeg ponašanja, zadržite pravo da svoje srce sačuvate od tuđe nepromišljenosti i nepouzdanosti – ne dozvolite da se igraju sa vama. Ponekad ljudi shvate svoje greške tek kada im to jasno date do znanja, a oprost za mnoge je samo još jedna šansa za nepromišljenost i grešku zbog koje će opet od vas tražiti oprost.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|