Ne pokušavajte kontrolisati sve u životu

Pokušaj kontrolisanja svega je jedna od naših modernih fantazija. Ljudska povijest je priča o progresivnom osvajanju i uspostavljanju kontrole nad snagama prirode. 

Naša je utrka počela sa nemoćnim sisarima. Od tada smo napravili ogroman korak naprijed koji nam omogućava razotkrivanje misterija naše okoline.
Sada živimo u užurbanom vremenima. Sve se to događa tako brzo i ne možemo održati korak sa tim događajima. Nije ni čudno što maštamo o mogućnosti da upravljamo svime. 

Ta fantazija skriva želju je hodamo na čvrstom tlu. Želimo se osjećati kao da smo gospodari vlastitog života.

"Pokušaji da nadvladamo tu dualnost, da ukrotimo sve što je divlje i unesemo "red" u svaki nered, da porobimo sve što hoda slobodno kako bismo nepoznato učinili predvidljivim, sve te stvari zvuče kao smrt za ljubav."
-Zygmunt Bauman-

Ono što ne shvatamo je da je pokušaj kontrolisanja svega samo još jedna više fantazija. To je nemogući cilj. Kada ovo zaboravimo, ponašamo se tako da unosimo u svoje živote ogromnu tjeskobu. Neprestano gubimo kontrolu i osjećamo se frustrirano.

Sve je u stalnom kretanju i postoje stotine čimbenika koji su van naše kontrole. Ono što je živo stalno se mijenja. Danas je jedan način, sjutra će biti drugačiji način. Smrt je jedino stanje bića koje je apsolutno sigurno. Život se događa između neizvjesnosti i neočekivanih tokova.

Fantazija o kontroli
Ovo nije doba u kojem se lagano živi. Neprestano nas bombardiraju stotine čulnih nadražaja. Budite se ujutro i vaše glave se odmah ispunjavaju idejama i senzacijama. Osjećate se kao da ima toliko toga za uraditi, a nemate dovoljno vremena.
Svaki dan doživljavamo sukobe emocije i osjećanja. Ponekad ih moramo preusmjeravati, iako nemamo potpuno razumijevanje o njima. Treba funkcionisati. Da biste to učinili, morate postaviti ograničenja za sebe. Morate se brzo kretati i djelati uprkos neprijatnim mislima i emocijama koje vas usporavaju i ometaju u proizvodnji i djelanju.
Možda ne mislimo tako, ali mi u osnovi želimo kontrolisati sve. Zato kad nešto ne ide kako je planirano ili se pojavi prepreka, postajemo razdraženi. To je vrsta pobune protiv stvarnosti koja ide protiv naših ciljeva.
U takvim okolnostima obično tonemo u jedan paradoks. Možemo iskontrolisati naše finansije, ali ne možemo kontrolisati našu nesanicu. Moguće je kontrolisati umor, ali gubimo kontrolu nad našim odnosima. Koliko god pokušavali, nikada nećemo uspjeti iskontrolisati sve. 

Svjesno promatranje i potpuna budnost
Nezapadne kulture imaju istinu na koju često zaboravljamo. Život se ne živi s umom, već s osjetilima. Misao je uvijek tu, sa nama, uvijek tumači stvarnost na neki način. Um usmjerava naše živote na temelju predrasuda, straha, ambicija itd. Međutim, isti taj um nas često lišava istinskog i neposrednog doživljaja života.

Kakve to ima veze sa željom za kontrolom? Misao funkcioniše na ovaj način: ona ograničava i "hvata" sve kako bi ga prilagodila i usmjerila na neki način. Percepcija, osjećaji i emocije funkcionišu drugačije. Oni su više buntovni i haotični,  ali i slobodniji i autentičniji. Ovo je zona koja sabotira naše pokušaje da nadziremo baš sve. Takođe nam omogućuju da iskusimo istinsku sreću.​

Često se borimo protiv sebe. Naše misli daju nam neki sadržaj i onda ga se pokušavamo riješiti. Ne pokušavamo ga shvatiti, već ga pokušavamo ukloniti iz naše svijesti što prije.  Na primjer, osjećamo malo tjeskobe i odmah je pokušavamo odgurnuti i učiniti da nestane. Možda, ako bismo usvojili stav prihvatanja i promatranja, mogli bismo imati drugačiju perspektivu.
Naučite da opažate bez suđenja ili previše razmišljanja. Samo budite kontemplativni. Ne pokušavajte kontrolisati sve. Umjesto toga dopustiti da stvari teku, iznutra i izvan. Ovo je put koji će vam omogućiti da iskusite život na pravi način, bez straha. Pojaviće se novi oblik razumijevanja koji se ne izražava kao intelektualna pouka, nego kao životna lekcija. To je viša svijest koja vas vodi ravnoteži.