Ne pričajte ljudima o svojim željama, planovima i ciljevima

Ako imate neku želju ili cilj, budite oprezni. Pazite kome ih govorite. Iako vam je ovo isprva teško povjerovati, uništitelji nada i snova vrebaju posvuda. Svi oni koji vam zavide na snovima, koji slijede iste ili slične ciljeve, i naravno oni koji vas kasnije osuđuju kad se ostvarite u nečemu.

Svi znamo da pronalaženje ljudi kojima možete vjerovati nije uvijek jednostavno. Pored toga, volimo staviti uspjeh nekog projekta u tuđe ruke i srca. Na primjer, često tražimo bliskost svojih prijatelja, roditelja, braće i sestara i govorimo im o želji da postignu ovo ili ono, da krenemo na neko putovanje ili da okončamo neku vezu.

Međutim, oni se često pokazuju skeptični. Upravo ironični pogled, nepovjerljivost ili neohrabrujuće riječi mogu dovesti do raspršenja naših snova: "Zaboravi na to, to je glupost. I kažem ti to zato što te volim i brinem. Ono što namjeravaš učiniti premašuje tvoje mogućnosti, budi objektivan i shvati da je to nemoguće ...."  Često čujemo ovakve izjave. Često ljudi kojima se povjeravamo uopšte ne kažu ništa i onda gotovo povjerujemo da nas podržavaju. Ali kasnije se pokaže da nas uopšte nisu podržali, što dovodi do razočarenja.
Zašto to radimo? Zašto nas ljudi obeshrabruju u postizanju naših snova, umjesto da nas podrže i pruže nadu?

Nije vaša krivica: čovjek je programiran da vjeruje drugima
Većini nas će biti poznata ova klasična situacija: Neko želi napredovati na poslu i podijeli ovu namjeru sa svojim kolegom. Nakon toga, cijela firma to sazna. Je li taj neko trebao biti oprezniji? Je li možda trebao koristiti neki "filter" da spriječi moguće posljedice otkrivenja svoje namjere?

Odgovor nije lako dati:

• Ne, ta osoba nije pogriješila jer smo mi ljudi neurobiološki skloni vjerovati drugim ljudima. To objašnjava članak objavljen u časopisu "Journal of Neuroscience"  u kojem se iznose dokazi da je povjerenje temelj našeg društvenog života. Da nema povjerenja, morali bismo se stalno bojati prevare, što bi značilo sveprisutni, traumatični stres.
• S druge strane, ponekad nam zapravo nedostaje oprez,  ili bolje rečeno, ponekad smo nesposobni kad je riječ o primjeni tri osnovna pravila dinamike povjerenja ili dobre vjere. U nastavku ćemo objasniti o čemu se radi.​

​Vjerovati ili ne vjerovati, tpitanje je sad
Prije sumnje dolazi oprez. Često se događa da ne primjenjujemo pravilno svoj "filter" (biranje kome ćemo vjerovati) zbog svojih snova i povezanih emocija. Toliko da povjerljive podatke dijelimo sa najmanje pouzdanim ljudima.
Zbog toga je preporučljivo biti oprezan i primjenjivati ​​sljedeća jednostavna načela:

• Pouzdanost je nesumnjivo prvi stup. Povjerite svoje želje i snove samo onima koji su u drugim okolnostima dokazali da su pouzdani, da vam ne sude i da vas uvijek prihvaćaju takvi kakvi jeste.
• Autentična emocionalna veza. Ova druga dimenzija obvezuje nas da vjerujemo samo onim ljudima sa kojima imamo dug, emocionalno stabilan i autentičan odnos. To mogu biti dugogodišnji prijatelji, članovi obitelji ili partner.
• Treći osnovni princip ima veze sa emocionalnom i kognitivnom empatijom. Nije dovoljno da sa drugima dijelimo svoje snove i entuzijazam. Mi takođe želimo da oni shvate što mislimo i da mogu zauzeti našu perspektivu. Stoga bismo trebali cijeniti empatiju onoga s kime želimo razgovarati o našoj budućnosti.

Međutim, ponekad se možemo zavarati i prevriti, iako smo slijedili sva ova pravila. Može se dogoditi da nas dugogodišnji prijatelj izda ili da naša obitelj reagira sasvim drugačije nego što smo očekivali. Tada vam može biti korisno znati kako se ponašati u takvim situacijama.

Kada se razočaramo u nekoga
Možemo se razočarati u druge, ali ponekad se jednostavno prevarimo. Svako se može pretvarati da je savršen i nepogrešan. Međutim, vremenom razvijamo oprez, blagostanje koje se temelji na diskreciji i ograničenoj, ali pouzdanoj blizinu posebnih ljudi. Onima koji su oduvijek bili tu, bilo da prolazimo kroz oluju ili da nam sija sunce.

​"Vjerovati svima je glupo, ali nikome ne vjerovati je naivno."
(Juvenal)

Mudrost koja je potrebna da bismo otkrili kome možemo vjerovati, a kome ne, dolazi s vremenom i iskustvom. Vremenom shvaćamo da postoje ljudi koji su se specijalizirali za "skraćivaanje tuđih krila", majstori u uništavanju snova koji žele spriječiti bilo koga da bude uspješniji od njih. Jer kad smo slobodniji, sposobniji i sretniji od onoga ko nije, to je ogroman poraz za njega.
Vrijeme će nas takođe naučiti da je bolje biti diskretan, obratiti pažnju na svoje riječi i boriti se odlučno, ali u tišini, za svoje snove. Ne treba nam odobrenje drugih i trebali bismo ignorirati njihove kritike i komentare koji bi u suprotnom mogli postati kamen spoticanja na našem putu.
Trebali bismo naučiti dobro razmisliti kome vjerujemo i nikada ne zaboraviti da nas vjera u sebe najbolje približava sopstvenim ciljevima.