Stariti je privilegija, umjetnost, dar. Sijede vlasi, broj godina koje ste doživjeli i slavljanje rođendana uvijek bi trebalo da bude razlog za sreću.
Život ima neobičnu tendenciju da nam s vremenom izmiče iz ruku, zbog čega se na našim licima pojavljuju bore, a i bolovi u tijelu. Ali sve ovo je odraz života, nešto na šta možemo biti veoma ponosni.
Moramo biti zahvalni što imamo priliku da ostarimo, jer nam to omogućava da podijelimo više trenutaka sa ljudima koje volimo. Možemo da uživamo u zadovoljstvima života, da se osmjehujemo i da gradimo bolji svijet svojim prisustvom.
Bore nas podsjećaju na to da smo se smijali Bore su iskren i lijep odraz godina i pokazuju da su se naša lica smijala. Kada se počnu pojavljivati, tjeraju nas da shvatimo da je život prolazan. Kao posljedica toga, često se osjećamo uznemireno i neugodno, kada bi one zapravo trebalo biti izvor sreće. Kako je moguće da se toliko rastužimo što imamo priliku da živimo? Zato što se bojimo da ćemo kada ostarimo izgubiti sposobnosti, jer o starosti razmišljamo kao o kazni, na pežorativan i ponižavajući način. Starenje nas tjera da se osvrnemo i zapitamo se šta smo radili cijeli život. Zahvalite se za svaku godinu koju ste dočekali Trebalo bi biti zahvalan životu na prilici što smo ovdje i što imamo sposobnost i svijest da uživamo u tome. Kakvog smisla ima biti tužan i žaliti se zbog mogućnosti? Nije li istina da bismo dali sve što je potrebno da bismo imali pored sebe one koje smo izgubili? Zašto se ne radujemo životu i prestanemo da se skrivamo od našeg putovanja? Staranje bi trebalo da bude izvor sreće. Svaki dan označava 1440 minuta novih opcija, divnih misli, stotina nijansi u našim osjećajima. Svaka sekunda nam daje mogućnost da iskusimo i iskoristimo sve mogućnosti koje pruža naše okruženje. Svaka godina je medalja, prilika da čuvamo uspomene, da trenutke učinimo našima, da sa snagom i ponosom ugasimo svijeće. Želja da nastavite ispunjavati svoje snove, sekunde, minute, sate, dane, mjesece, godine... I iznad svega, moći to proslaviti sa ljudima oko sebe. "KOLIKO IMAM GODINA? Ja sam u godinama kada stvari izgledaju mirnije, ali sa interesom da nastavim rasti. Ja sam u godinama kada mogu prstima dodirnuti svoje snove, a moje želje postaju nada. Ja sam u godinama kada je ljubav ponekad ludi plamen, nestrpljiv da bude progutan u vatri želje i strasti. A drugi put je utočište mira, poput zalaska sunca na plaži. Koliko imam godina? Ne treba to da označavam brojem, jer želje koje sam ispunio i suze koje sam prolio na tom putu vidjevši svoje slomljene nade vrijede mnogo više od toga. Kakve veze ima da li imam dvadeset, četrdeset ili šezdeset? Sve što je važno su godine koje osjećam. Ja sam onih godina koje trebam imati da živim slobodno i bez straha. Da bez straha nastavim dalje životnim putem, nosim sa sobom iskustvo koje sam stekao i snagu svojih želja. Koliko imam godina? Koga briga! Dovoljno sam star da više nemam strah i radim ono što želim i što osjećam." (Hoze Saramago)
"Starenje je samo još jedna riječ za život." (Cindy Joseph)
Između djetinjstva i odraslog doba, život se dešava u trenu Ne žalite što starite. Život je dar u kojem nemaju svi privilegiju da uživaju, i nemaju svi tu privilegiju da ostaraju. Život je mješavina uzdaha, spoticanja, zadovoljstava, učenja i patnje. Zato je sam život divan. I zato je bitno iskoristiti svaki trenutak, učiniti ga svojim, osjećati se srećnim. Akumuliranje životne mudrosti je umjetnost koja se sastoji od toga da život u vašim godinama učinite važnijim od godina u vašem životu. Ukratko, da date vašem postojanju smisao. Nije toliko važno da li vam se javljaju sijede dlačice i bore. Ono što je zaista relevantno je vaš lični rast, nakupljena mudrost i iskustvo, trenuci koje ste proživjeli, jer starenje je neizbježno, ali nije obavezno.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|