Neisplakane suze će natjerati tijelo da plače - psihosomatika

Već je otac medicine Hipokrat tvrdio da je organizam jedna velika struktura. Hipokrat je takođe tvrdio da je veoma važno da se traže i eliminišu uzroci bolesti, a ne da se samo liječe simptomi.
Uzroci fizičkih bolesti često imaju psihičku osnovu. Ljudi ne razmišljaju o tome, već radije sjede u čekaonici pred operaciju. Ukoliko imate psihičkih tegoba, tj. ukoliko je vaš problem u glavi, a zatim se javi bolest ili bolesti, možete je tretirati neko vrijeme i ublažiti simptome, ali ona će se najčešće vratiti.

"Mnogo bola javlja samo zato što svaku misao koja vam pada na pamet smatrate tačnom. Sama situacija vas ne čini nesrećnim. Može izazvati fizički bol, ali neće vas učiniti nesrećnima. Nesrećnima vas čine vaše misli."  (Ekart Tol - "Tišina govori")

Zbog toga je neophodno tražiti korijene i uzroke bolesti. Time se bavi psihosomatika (od grčkog: psykhe-duša, soma-tjelesni). Ovo je naučni stav u medicini koji ispituje uticaj psiholoških faktora na razvoj fizičkih poremećaja. Psihosomatika zauzima holistički pristup prema pacijentu i na taj način predstavlja značajan doprinos u liječenju mnogih bolesti, poremećaja i problema. To je u suštini način posmatranja zdravlja i bolesti čovjeka kroz njegove navike i ono što mu se dešava u svakodnevnici, i uzimanjem u obzir njegovih zdravstvenih problema u kontekstu njegove lične istorije.

​Zbog toga je psihosomatika često u mogućnosti da pomognu tamo gdje se konvencionalno liječenje fokusira samo na otklanjanju simptoma, a ne na liječenju uzroka bolesti, pasamim tim i uklanjanjem bolesti.

Tokom 30-ih godina 20. vijeka, jedan od osnivača psihosomatike, mađarsko-američki psihoanalitičar Franz Aleksander (1891-1964) je opisao grupu od sedam klasičnih psihosomatskih bolesti, koje se još nazivaju „Aleksandrovih svetih sedam“. Ovdje spadaju astma, hipertenzija, hipertireoza, čir, ulcerozni kolitis, reumatoidni artritis i neurodermatitis. Prema Aleksandrovoj definiciji hipertireoza, hipertenzija, reumatoidni artritis i neurodermatitis nastaju kod osoba koje se suočavaju sa životnim problemima, dok se astma, ulecerozni kolitis i čir na želucu javljaju kod osoba koje se pred njima povlače. Lista psihosomatskih oboljenja je danas mnogo  šira, jer emocionalni faktor može da bude samo jedan od uzročnika. Bolest je takođe uslovljena i nasljeđem, ishranom, lošom zdravstvenom kulturom i stresom.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 38-42 odsto pacijenata koji posjećuju ljekara odgovaraju psihosomatskom profilu pacijenta.

Ono na šta se posebno stavlja akcenat je dugoročna nervna napetost, mentalne traume, potisnuta krivica, strahovi i konflikte. Iako se trudimo da ih ignorišemo, zaboravimo na njih, protjeramo ih iz svijesti, tijelo sve pamti. I podsjeća nas na to kroz bolest. Sigmund Frojd je svojevremeno napisao: "Ako problem izbacimo kroz vrata, simptom će se popeti do nas kroz prozor." A simptomi se ponekad javljaju sa takvom žestinom i konstantno nam se “obraćaju”, da se čini da je nemoguće da ih ne razumijemo. Ipak, mnogi se ne osvrću. Ne čuju i ne vide.

Na primjer, bronhijalna astma se javlja kada alergeni prodru u respiratorni trakt, mogu biti uzrokovani infekcijom, ali i emocionalnim faktorima.

Doktor medicine, šef Psihoterapeutske akademije u Vizbadenu, profesor Navid Peseškijan uvjeren je da mnogi astmatičari dolaze iz porodica koje su visoko cijenjene i vrlo su traženi. I oni su od svoje djece zahtijevali puno. ”Morate to dokazati!" - je ono što su ovi ljudi često čujali u detinjstvu. Dječiji izrazi nezadovoljstva ovakvom situacijom, agresija ili neka druga negativna emocija su potpuno neprihvatljivi u sličnim porodicama. Ova djeca nisu imali priliku da uđu u otvoreni sukob sa svojim roditeljima, i da se suprotstave, te su potisnula svoja osjećanja. Oni su ćutali, ali je njihovo tijelo govorilo jezikom bronhijalne astme. To je bio njegov način da "zaplače" i potraži pomoć.

Čirevi na želucu su često izazvani pušenjem, konzumacijom alkohola, lošom ishranom, povećanom kiselinom u stomaku i agresivnom bakterijom Heliko Pilori. Pa ipak, ima mnogo ljudi čije su životne navike nezdrave, pa nemaju čir na želucu, dok neki drugi kod kojih ne postoje gorenavedeni faktori ipak dobiju čir. Kako je to moguće? Mnogi naučnici se slažu u mišljenju da pored svega, nikako ne treba zanemariti ulogu dugoročnog stresa u razvoju raznih čireva u digestivnom traktu.

Možemo pronaći mnoge sličnosti u mnogim drugim psihosmoatskim bolestima, a ne samo u prvobitnih "sedam".

I takođe treba imati na umu da bolest ne mora biti samo psihosomatska. Za svaku bolest je prvo potrebno obratiti se odgovarajućem specijalisti i temeljno je istražiti. Ali, ako se bolest liječi uz velike teškoće i u pozadini ima puno stresa ili nerazriješenih konflikata, i ako se osjećate još gore, onda vrijedi razmisliti o tome da li su zdravstveni problemi posljedica neodgovarajućih i potisnutih emocija, nepravdi, brige i strahova. Da li će zbog vaših "neisplakanih suza" proplakati vaše tijelo?