Reći da ćemo nešto učiniti trebalo bi biti dovoljno da to shvatimo kao obavezu koju treba ispuniti. U suprotnom ćemo prenijeti nepovjerenje i naša riječ će izgubiti vrijednost.
Nevjerovatno je kako neki ljudi lako obećavaju; povremeno se čini da je za njih život igra u kojoj obećavaju bilo šta, a da nisu sigurni da mogu održati ono što je rečeno. Ipak, ne treba da potcenjujemo posljedice prekršenih obećanja .
Obećanjima se ne daje uvijek potrebno značenje i vrijednost, postaju ništa, pretvaraju se u riječi koje vjetar odnosi, ispisane na mokrom papiru.
"Niko ne obećava toliko koliko onaj ko neće ispuniti obećanja." -Francisco de Quevedo- Neispunjena obećanja i razočarenja Ne treba primati obećanja od onih koji obično ne poštuju preuzete obaveze. Kada ste svjesni da je dato obećanje samo fatamorgana, najbolje je ne računati na njega. Mnogi su čuli kako njihovi djedovi i bake pričaju o tim dalekim vremenima kada je dato obećanje bilo ništa manje od obaveze na život ili smrt. I ne mislimo samo na ljubavna obećanja u koja danas, između ostalog, više ne možemo vjerovati. Nije važno da li je obećanje beznačajno ili važno, izgovaranje da će se nešto učiniti ili dati trebalo bi biti dovoljno da se ispuni ta obaveza. I kao što to zahtijevamo od drugih, moramo to zahtijevati i od sebe: ako ne možemo održati obećanje, nemojmo ga davati. U stvari, moramo uzeti u obzir razočarenje koje proizilazi iz neispunjenih obećanja. Pomislite samo na tugu ili ljutnju koju osjećamo kada nas neko razočara. “Obećavamo u skladu sa našim nadama i ispunjavamo u skladu sa našim strahovima.” -François de La Rochefoucauld- Vrijednost riječi Moramo ispoštovati obećanje, tako dajemo svoju riječ, ali da li je naša riječ već nestala? Naša riječ je naš jedini adut vrijednosti. Materijalni posjedi su posredni i jednog dana se možemo naći bez njih. Stoga im ne bismo trebali pridavati veću vrijednost nego što oni imaju. Naprotiv, naša riječ i naša djela nas dugoročno definiraju. Radnje i postupci su ono što je zaista važno. Glas je jedino što nam niko ne može oduzeti, ali ga gubimo svaki put kada dajemo obećanja za koja znamo da ih ne možemo održati, kada obećavamo da ćemo nekome pomoći, a to ne uradimo, kada riječima varamo da nešto dobijemo itd.. Primjera je puno.
"Obojica stradaju: i onaj koji previše obećava i onaj koji previše očekuje."
-Gotthold Ephraim Lessing- Povjerenje se temelji na zajedničkim iskustvima, tako da se naša daza riječ mora se shvatiti kao garanciju istine. Tek tada možemo biti ponosni što održavamo svoju riječ, a ne što smo ljudi koji uzalud obećavaju. Što se tiče obećanja, malo je onih istinitih. Ako nismo u mogućnosti ili ne želimo da ispunimo obećanje, najbolje je da se ne obavezujemo. I nije važno kome je to učinjeno. Razmislimo o tome sljedeći put kada budemo bili u iskušenju da nešto obećamo: Jesmo li spremni održati obećanje bez obzira na sve? Ako ne, bolje ga ni ne davati. Neispunjena obećanja: Ne vjerujem ti više! Prva reakcija na prekršena obećanja je nedostatak povjerenja. I to je normalno. Svima poznat primjer je primjer pastira koji je, silazeći s planine, vikao: "Vuk dolazi". Međutim, to je bila laž, njegova namjera je bila da se našali i da uplaši ljude. Ali onog dana kada je vuk zaista stigao, niko mu nije vjerovao. Ljudi koji su nam vjerovali prestaće to raditi. A kada se takva situacija ponavlja iznova, nemoguće je povratiti povjerenje. I upravo u tim prilikama možemo čuti sebe kako kažemo: „Ne vjerujem ti više“. Šta ako sam dao obećanje, ali ga ne mogu održati? Istina je i da ponekad nešto obećamo, ali životne okolnosti koje su izvan naše kontrole mogu nas spriječiti da to ispunimo. Ako se pojavi slučaj koji sprječava ili odlaže ispunjenje naše riječi, idealno je razgovarati što je prije moguće sa osobom o kojoj se radi kako bismo pregovarali ili procijenili alternativu. Tako će naša riječ i dalje zadržati svoju vrijednost.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|