Neki blagoslovi su prerušeni kao gubici i porazi

Neki blagoslovi su prerušeni kao gubici, kao kraj ili poraz. Neki blagoslovi dolaze nakon gubitka određenih ljudi ili određenih poslova ili određenih bitaka.

U početku to baš i ne razumijete, pokušavate smisliti najlogičniji razlog zašto se to dogodilo, oplakujete taj gubitak. Oplakujete kraj. Počinjete razmišljati o životu, o sudbini, o tome kako vam se ne dešavaju fer stvari, kako to niste zaslužili. 

Počinjete razmišljati u sebi, o tome zašto dobre stvari nikada ne traju, ili barem tako mislite, dok ne prođe dosta vremena i konačno ne počnete shvatati zašto ste morali izgubiti tu neku stvar ili osobu.
Konačno počinjete da vidite blagoslove koji prate taj gubitak. Konačno ponovo pronalazite sebe. Dobijete uvid tek kada shvatite da cijelo to vrijeme niste bili svoji, da ste se borili da zadržite nešto što nije trebalo da bude vaše. Bili ste toliko fokusirani na to da nešto počne funkcionirati kako treba, da ste previdjeli sve druge mogućnosti koje vas okružuju. Mogućnosti koje vam kucaju na vrata dok ste bili toliko zauzeti kucanjem na jedina vrata koja su vam stalno bila zatvorena. Dobijete uvid tek kada shvatite da vam je Bog davao toliko znakova da promijenite smjer, ali ste bili previše tvrdoglavi da ih slijedite. Shvatite tek kada počnete da popravljate svu štetu koju vam je taj gubitak prouzrokovao. Ljudi misle da blagoslovi kontantno moraju biti nešto lijepo, nešto vrijedni hvalisanja, ljudi misle da blagoslovi znače sretne suze i samo radost. Mislimo da blagoslovi znače velike dobitke ili promocije ili vjenčanja, i iako su sve to zaista blagoslovi na kojima treba biti zahvalan, zaboravljamo gledati na blagoslove koji su prerušeni, one koji dolaze s bolnim završetcima i tugom i kasnim noćnim suzama. Blagoslovi koji dolaze sa raskidima ili gubitkom posla ili neuspjesima. Blagoslovi koje prepoznajemo tek nakon što se izliječimo. Ovo su blagoslovi koje je najteže razumjeti, ali su oni najvažniji. Ovo su blagoslovi koje obično ne znamo prihvatiti, ali znamo da smo zaštićeni od nečeg još nepovoljnijeg i vođeni ka nečem boljem. 

Iako se ježimo pri pomisli da izgubimo nekoga do koga nam je nekada bilo jako stalo ili nam je još uvijek stalo, saznanje da taj gubitak može sa sobom ponijeti nešto mnogo bolje za nas čini bol malo lakšim za podnijeti. To ponovo budi vjeru da se na kraju dana možemo samo predati planovima koje Bog ima za nas. I iako čekamo velike i sretne blagoslove za koje smo molili i očekujemo da se dese onako kako smo zamislili i u određeno vrijeme, ponekad blagoslovi dođu prerušeni u sve što preziremo, sve što želimo izbjeći ili sve čega se bojimo. Ponekad su prerušeni u gubitke na kojima ćemo kasnije biti toliko zahvalni i potvrdu da nikada nećemo izgubiti ono što nam je namijenjeno.