Nesigurna vezanost za drugu osobu: 3 tipa

​Mnogo je ljudi koji su sposobni formirati samo nesigurnu i nezdravu vezanost za drugu osobu. U osnovi, nesigurna vezanost je vrsta odnosa u kojem je veza kontaminirana strahom. To se izražava uglavnom kao nevoljnost u vezi i drugim pomiješanim osjećanjima, poput ovisnosti i odbacivanja.

Većina psihologa vjeruje da se nesigurna vezanost formira u ranom djetinjstvu. Promatra se kao posljedica odnosa koji razvijamo sa ljudima u koje vjerujemo u djetinjstvu, prvenstveno sa roditeljima. Ovih prvih nekoliko veza temelj su vrste odnosa koji oblikujemo kasnije u životu.

"Život ne znači da pronađeš sebe. Život znači da stvoriš sebe. "
-George Bernard Shaw-
​
Kad dijete razvije sigurnu i zdravu vezanost, ono će kasnije u životu formirati zdravije veze. Drugim riječima, nauče očekivati ​​najbolje od druge osobe i znaju kada neko ima dobro srce. Međutim, kod ljudi nesigurne vezanosti očekivanja su potpuno suprotna. Oni očekuju da će ih druga osoba napustiti ili im na neki način naškoditi. Ovakva vezanost ima tri različita oblika: dezorijentisani/dezorganizovani, anksiozno-ambivalentni i anksiozno-izbjegavajući.

3 vrste nesigurne(nezdrave) vezanosti

Dezorijentisana/dezorganizovana vezanost
Dezorganizovana vezanost je tipična za ljude koji su u djetinjstvu trpjeli zlostavljanje. Uobičajeno je da su u trenucima nevolje ostali sami i bez podrške, a njegovatelji su se koristili fizičkom kaznom kako bi ih zastrašili. Takođe je uobičajeno da njihovi njegovatelji imaju ambivalentan odnos prema njima. Ovi ljudi kao djeca nikada nisu znali što mogu očekivati ​​od onih koji su ih trebali zaštititi. Ponekad su oni bili ljubazni prema njima, a ponekad bi iznenada postali agresivni ili nemarni, a nisu znali zašto.

Ljudi koji su imali takve roditelje imaju tendenciju da ponavljaju isti obrazac ponašanja kao i ti odrasli koji su se trebali brinuti za njih. Nisu u stanju održati dosljednost između postupaka koje izvode i misli i emocija koje se manifestiraju. Oni prelaze iz pokornosti u agresiju, ili iz bliskosti u distanciranje. Čak ni oni sami ne razumiju što im se događa.

Ako njihov odnos sa drugima ili sa nekim posebno izaziva uznemirenost, uobičajeno je da ovi ljudi reagiraju na neočekivani način - emocionalno se distanciraju i počinju se ponašati poput robota. Ali to im neće pomoći da se pravilno nose sa anksioznošću.

Anksiozno-ambivalentna vezanost
Glavna karakteristika anksiozno-ambivalentne vezanosti su intenzivne suprotnosti u odnosu . Kao i u svim slučajevima nesigurne vezanosti, korijen ove vrste vezanosti su roditelji koji su se ponašali oprečno(kontradiktorno). Dijete nikada nije znalo šta da očekuje od takvih roditelja. 
Kad ovakva djeca odrastu, pokazuju vrlo snažnu potrebu za bliskošću i naklonošću. Njihovi odnosi sa drugim ljudima vrlo su intenzivni. Oni pokazuju ovisnost , potrebu za odobrenjem i preosjetljivost na odbacivanje.
Kad uđu u vezu sa drugom osobom, teško im je prestati sumnjati da će nešto poći po zlu. Previše se usredotočuju na probleme u svojim odnosima, a ne na bilo koji od pozitivnih aspekata. Svi njihovi odnosi uzrokuju im anksioznost, što dovodi do eskapističkog i izbjegavajućeg ponašanja, kao što su upotreba opojnih supstanci i samopovređivanje.

Anksiozno-izbjegavajuća vezanost
U anksiozno-izjegavajućoj vezanosti, najistaknutija karakteristika je uspostavljanje bliskih odnosa koji rezultiraju dubokom emocionalnom boli. Ovi ljudi imaju tendenciju da razvijaju lažnu autonomiju. Oni su neovisni, ali istodobno stupaju u stanje ekstremne tjeskobe kada osjete da im neko postaje emocionalno blizak.
Jako im je teško prepoznati vlastite emocije. Ponekad kažu da ih nešto zanima, ali njihov stav pokazuje nevoljnost. Ili je ponekad suprotno - pokazuju da ih neko ili nešto ne zanima, ali njihovo ponašanje otkriva suprotno. To ne čine namjerno, jednostavno se bore da prepoznaju svoje osjećaje.

Općenito, ljudi sa anksiozno-izjegavajućom vezanošću su imali  odgoj koji su karakterizirali emocionalno udaljeni njegovatelji. Nisu dobijali podršku svojih njegovatelja kada im je ona bila potrebna. Uobičajeno je da ovakvi roditelji opravdavaju svoje ponašanje stavom da će njihova udaljenost tjerati dijete na odgovornost, ili nešto slično. Ali istina je da kada ljudi odrastaju uz takve roditelje, oni u stvari nauče ne vjerovati drugima. Oni ne misle da ih bilo ko može podržati ili pomoći im. 

​Svi ovi oblici nesigurne vezanosti ukazuju na ograničenja kasnije u životu, posebno emocionalno. Ali moguće je mijenjati obrasce odnosa kroz svjesnost o vlastitom ponašanju, njegovim uzrocima i posljedicama. Na taj način, ovi ljudi mogu prevladati kasnije životne probleme i živjeti ispunjeniji emotivni život.

(psychologytoday.com)