Nesvjesne odluke: da li su one produkti našeg reptilskog mozga?

Još od šezdesetih godina prošlog stoljeća ideja o trojstvenom (ili triunom) modelu mozga uticala je na popularno mišljenje o tome kako mozak funkcioniše.

Međutim, stvarnost je malo drugačija. Mozak je jedan od najsloženiji organa u tijelu. Sadrži između 15 i 33 milijarde međusobno povezanih neurona. U njemu su smještene naša individualna svijest i naše nesvjesne odluke. Ali, ono što je najvažnije, naš mozak ima centralizovanu kontrolu nad ostatkom našeg tijela.

Trojstveni mozak
No, kako je mozak strukturiran tokom vremena? Kojim dijelovima mozga možemo pripisati druge funkcije? Tokom 1960-ih godina američki fizičar i neuroznanstvenik Paul D. MacLean pokušao je odgovoriti na to pitanje razvijanjem trojstvenog modela mozga. Ovaj se model temelji na ideji da se ljudski mozak može podijeliti u tri mozga koja su se pojavljivala u različitim evolucijskim trenucima:

• Reptilski mozak (ili R-kompleks): Ovo je najinstinktivniji dio mozga koji proizvodi mnoge od naših nesvjesnih odluka. On teži da zadovolji naše osnovne potrebe: reprodukciju, dominaciju, samoodbranu, strah, glad, let (ptica), itd. Reptilski mozak takođe upravlja našim automatskim procesima, poput disanja i otkucaja srca. 
• Paleomamalni mozak (ili limbički sistem): Ovo je dio mozga koji je odgovoran za pohranjivanje osjećanja i emocija. Prema MacLeanu, to se može uočiti i kod sisara i kod ptica. Za limbički sistem postoji samo "ugodno" i "neugodno".
• Neomamalni mozak (ili neokorteks): Ovo je logički, racionalni i kreativni dio našeg mozga, tipičan za sisare, i posebno razvijen kod ljudi.

​
Ovaj model je znanstveno odbačen prije nekoliko godina. Međutim, čini se da se zadržao u umu javnosti. Tako su se pojavile mnoge zablude.

Reptilski mozak
Mozak se nije razvio samo dodavanjem "slojeva" koji odražavaju progresivno i jednosmjerno poboljšanje. Prema MacLeanov modelu, bio je drugačije. Svi središnji krugovi u mozgu su se vremenom reorganovali, uzrokujući da se neki od njih proširuju i razvijaju.
Osim toga, evolucijske faze se ne podudaraju sa onima koje je iznio MacLean. Ribe i vodozemci takođe imaju strukture slične "reptilskom mozgu". Sami gušteri imaju limbički sistem i pojednostavljen ekvivalent našem neokorteksu.

Naš reptilski mozak nije odgovoran za naše nesvjesne odluke
Ako istražujemo konzumerizam potrošača i neuromarketing, često nalazimo reference na MacLeanovu teoriju. Ove teme takođe ukazuju na važnost reptilskog mozga u procesu odlučivanja tokom kupovine, jer se njegova funkcija temelji na aktivaciji emocionalnog odgovora (tj. nesvjesnih odluka) na senzorne podražaje (tj. slike more, boju krvi ili miris kave).
Međutim, ovo ne omogućava da sve svoje nesvjesne odluke pripišemo instinktima "reptilskog mozga". Te odluke takođe uključuju strukture u limbičkom sistemu (kao što je amigdala). Osim toga,  cijeli neokorteks snažno utiče na instinktivne i emocionalne odluke kod ljudi. Trenutne studije su utvrdile da većinu odluka donosi visoko razvijena mreža raznih područja mozga.
Istraživanje koje je prije desetak godina sproveo neurolog John-Dylan Haynes pokazalo je da se većina ativnosti našeg mozga odvija do 10 sekundi prije nego što postanemo svjesni vlastitih odluka. Smiješno je što većina ove aktivnosti pada na "racionalni mozak", posebno na prefrontalni i parijetalni korteks.

Kao društvene životinje dugujemo veliki dio našeg evolutivnog uspjeha činjenici da se naš moždani korteks razvio kako bismo se povezali s drugima putem osjećaja pripadnosti. Dakle, često se družimo kroz podsvjesno ponašanje imitacije. Sjetite se da je prvi uslov empatije znati kako se staviti u položaj druge osobe.