Nije jak onaj ko uspije podnijeti najviše, već onaj ko uspije "otpustiti"

Život je prekratak da biste jurili nekoga ko ne želi biti uz vas. Nije potrebno goniti nekoga, kad taj neko već zna gdje ste, gdje živite i zna sve vaše tajne.

Ono što je sigurno je da postoje ljudi kojima je svejedno; međutim, to nam je važno. U tim slučajevima može biti teško razumjeti situaciju.  Zanimanje za druge ne govori jezikom sebičnosti, toliko smo sigurni.

Povlačenje i moljenje za "mrvu" ljubavi koju nam ne žele dati nije zdravo ni kratkoročno ni dugoročno. Međutim, možda nas neke druge stvari uspijevaju zadržati i tražimo razloge da i dalje tu osobu zadržimo u našem životu.

Ako prestanemo razmišljati, jedino što dobivamo s tim stavom je nepotrebno produžavanje patnje. Podvrgavanje sebi volji drugih pretvara nas u marionete njihovih potreba i želja.

Neka vjetar odnese ono što nije potrebno
Teško je otpustiti ono što uistinu smatramo svojim, bilo da su to osjećaji ili ljudi. Ujedinjeni smo određenim teretom koji nosimo na plećima, a koji nam pruža osjećaj identiteta i pripadnosti, koji se dalje stapa s našim strahovima da ćemo izgubiti nešto za što vjerujemo da nam je važno.
Međutim,  čak i ako nas ovaj emotivni haos veže za neke ljude, na kraju bivamo iscrpljeni time što nismo cijenjeni.  Vjerojatno ćemo se osjećati jako loše kada shvatimo ovo užasno stanje za naše emocionalno zdravlje. 
​Osjećamo da ako prestanemo sebe žrtvovati, gubimo priliku izgraditi dio emocionalne priče našeg života. Međutim, ono što stvarno radimo sebi je da se ponašamo na najokrutniji mogući način prema sebi, sa svojim očekivanjima i svojim željama.

Osjećaj da ćemo, ako ne podnesemo situaciju ili određene ljude, izgubiti nešto važno u životu je iznenađujuće čest osjećaj. Temelj ovog osjećaja je strah da ćemo se suočiti sa velikom prazninom koja nastaje uslijed gubitka neke osobe.

Put prema emocionalnoj slobodi izgrađen je od kamenja koje zbacujemo sa sebe; to jest, osjećaja i toksičnih ljudi kojih odlučimo da se riješimo.

To je jedini način da napravimo prostor za sebe, da prihvatimo svoje greške i da budemo u stanju iskazati svoje namjere i predanost. Na ovaj način, spriječavamo pesimizam da uđe u naš prostor optimizma,  koji povećava naš entuzijazam za život i dobrobit.
​
Nije najjači onaj ko uspije podnijeti najviše, već onaj ko uspije "pustiti"
Ako vam nešto ne donosi radost u životu ... Pustite to.
Ako uz nekoga ne rastete kao osoba ... Pustite tu osobu.
Ako neko želi ostati, ali vam ne treba ... Pustite ga.
Ako neko ne prepoznaje vaše talente ... Pustite ga.
Ako nešto ili neko ne godi vašem biću ... Pustite to.
Ako samo pričaju , ali ne djelaju ... Pustite ih.
Ako za nešto nema mjesta u vašem životu ... Pustite to.
Ako vas neko pokušava promijeniti ... Pustite ga.
Ako vam se tuđi ego nameće...To je tuđa slabost.
Ako vam nešto ne daje dovoljno života ... Pustite ga.

Otpustite. Pad će biti mnogo manje bolan od bola vezivanja za ono što bi moglo biti, ali nije.

(izvor: consciousreminder.com)