Nikada nije kasno, a evo i zašto - vrijeme je iluzija

Navikli smo da mislimo da je vrijeme linearno. Prošlost je u prošlosti, sada je sadašnjost, a budućnost nam se čini kao linija horizonta koja se neprestano izmiče.

​Zapravo, gotovo svaki događaj se može istovremeno dogoditi u sva tri vremenska stanja. I sami smo izmislili vrijeme kao udobnu iluziju, fatamorganu u pustinji pretpostavki i strahova. Sekunde, minute, sati, kalendari - svega toga jednostavno ne bi bilo bez nas. Ovi plodovi našeg misaonog procesa pomogli su nam da „izađemo iz tame“, izgradimo kuće, beremo usjeve i dođemo do raznih otkrića.

Međutim, postepeno smo prestali da doživljavamo vrijeme kao partnera; sada je ono predmet obožavanja i izvor frustracije. U staroruskom jeziku, riječ "veremya" znači "rotacija". Dan za danom, zora za zorom. Ali tako je bilo i prije. U modernoj nauci, vrijeme je standardna mjera na koju se naučnici oslanjaju kada se istražuju i sinhroniziraju procesi prirode i društva. Ali da li je ova univerzalna mjera prikladna za svaku osobu sa svojim individualnim ritmom? Kada su, u okviru društvenog istraživanja, ispitanici bili izolovani u pećinama bez ikakvih sredstava za određivanje vremena, nije im bio potreban opšteprihvaćen standard, već su kreirali sopstveni. Vrijeme za nas nije samo trajanje bilo kojeg procesa ili pojave, već i prošlost, sadašnjost i budućnost. Prema naučnicima, vrijeme percipiramo uz pomoć unutrašnjeg “biološkog” sata – elementarnih ritmičkih pojava kao što su san i odmor, radni dan, pauza za ručak i... trajanje emocija.

ILUZIJA VREMENA
Zamislite da se ispred vas nalazi TV ekran. Ne možete odmah vidjeti Pariz, Jupiter ili dno nekog okeana, ali to ne znači da oni ne postoje. Nešto slično se dešava s vremenom: mi smo ovdje i sada, ali u isto vrijeme u prošlosti i budućnosti. Proživljavamo sve događaje koji su se desili ili će se dogoditi u ovim vremenskim dimenzijama. Mladi smo, zreli i stari u isto vrijeme. Mi smo izvan vremena, iznad starosti. Ali imamo izbor. Statistika, brojke, godine u pasošu su samo iluzija. Možemo se uhvatiti za to kao za ograničavajuće uvjerenje ili ga koristiti kao spas, živeći svaki trenutak sa zadovoljstvom. Svake sekunde, donoseći jedan ili drugačiji izbor, stvaramo drugu stvarnost. Svaka 24 sata živimo novim, jedinstvenim životom, koji možemo ispuniti određenim događajima. Upravo to su akcije koje možemo preduzeti ako se promijenimo, ili barem to iskreno poželimo. Slobodni smo da biramo svoju budućnost.

PSIHOLOGIJA VREMENA
Za razliku od statistike i brojeva, naš život nije iluzija. On je naša stvarnost. Međutim, mi težimo da vremenu dodjeljujemo druge uloge, da u njemu vidimo: neprijatelja (to je ono što radimo, mjerimo „ostatak“ pomoću kazaljke na satu), sredstvo manipulacije („Ti si već toliko godina star, a još nisi uradio to i to...”, “Požuri, nemoj zakasniti”, “Sezonske rasprodaje”), oruđe samoobmane (mnogi od nas imaju tendenciju da svoje snove odlažu za sutra). Drevni Maji ponudili su svijetu princip: živite svaku sekundu. Vjerovali su da je svaki dan neprocjenjiv jer je dolazeći noćni san mala smrt. Fatalno? Nikako, ako svaki dan doživljavate kao mali život, onda će se svaka godina sastojati od 365 dana sreće.

Percepcija vremena je subjektivna i vrlo relativna. Zavisimo od našeg raspoloženja, zdravstvenog stanja, interesovanja za nešto ili nekoga u ovom trenutku. Zato veliki broj svijetlih događaja stvara iluziju brzog i dinamičnog života, dok depresija i loše zdravlje stvaraju osjećaj besmisla i sporosti. Ovaj fenomen se posebno jasno manifestuje u kriznim fazama života. 

Jedino što može rastjerati maglu izobličenja je samouvjerena pozicija “ovdje i sada”. Kako to postići?

• Gledajte naučnofantastične filmove “Moja prošlost” i “Moja budućnost” u svojoj glavi što je manje moguće. Sva sjećanja i pretpostavke su iluzije koje gledamo kroz „preuveličano“ staklo trenutnih emocija i očekivanja.
• Kontrolišite fokus pažnje: tamo gde je pažnja, tamo je vrijeme. Zato, fokusirajući se na prošlost, u njoj ostavljamo sadašnju mladost.
• Pazite na svoje zdravlje: ono utiče na našu percepciju stvarnosti. Hormonski nivoi mogu radikalno uzdrmati naš "čamac stvarnosti".
• Izbjegavajte “Pigmalionov efekat”: pokušajte da ne predviđate svoju budućnost. Sugestija iskrivljuje naše ponašanje, što zauzvrat postaje uzrok onoga što se događa. Kao da sami ostvarujemo svoje "predviđanje".
• Pokušajte zadovoljiti svoje potrebe: funkcioniranje biološkog sata direktno zavisi od toga. Zavisnosti, razočaranja u ljubavi, zdravstveni problemi, pa čak i glad, mogu iskriviti protok vremena. Ako se u ovom trenutku osjećamo loše, vrijeme u prošlosti će biti više iskrivljeno, a budućnost će se doživljavati kao neizvjesna i mračna.

POVRATITI NEPOVRATNO
Mi smo ono u šta vjerujemo. Koliko je velikih otkrića napravljeno u odrasloj dobi.  Kada nam se čini da nešto ne možemo, to nam se samo čini.

U nama živi neko ko sve može. To je tajna uspjeha. "Kasno" ili "rano" je još jedno vjerovanje stvoreno da nas uljuljka u lijenost i strah. Zbog toga 20% ljudi stvara istoriju pobijeda i dostignuća, a 80% se obeshrabruje. 

Sami biramo svoje vrijeme i svoj početak. Skrivajući se od izbora da “živimo i budemo” u stalnom vremenskom pritisku “posjedovanja”, ne rešavamo svoje probleme. Ne utičemo na rad sata, ali smo u potpunosti odgovorni za svoje emocionalno stanje „u ovom trenutku“. Naše vrijeme je onakvo kakvim ga mi vidimo. Može postati naš vjerni partner i pomoćnik, kako je, zapravo, prvobitno i planirano. Šta je potrebno za ovo? Iskrenost da priznate svoje potrebe i želje. Napor da svoju energiju usmjerite ka postizanju vlastitih ciljeva. Zdravlje tijela i duše, koje će pomoći u održavanju osjećaja da su naše baterije 100% napunjene.


REFERENCE/BIBLIOGRAFIJA/LITERATURA:
1. Davydenko, M., & Peetz, J. (2017). Time grows on trees: The effect of nature settings on time perception. Journal of Environmental Psychology, 54, 20–26. doi:10.1016/j.jenvp.2017.09.003
2. Failing, M., & Theeuwes, J. (2016). Reward alters the perception of time. Cognition, 148, 19–26.
3. Droit-Volet, S. (2013). Time perception, emotions and mood disorders. Journal of Physiology – Paris, 107, 255–264. doi:10.1016/j.jphysparis.2013.03.005
4. Matthews, W. J., & Meck, W. H. (2014). Time perception: The bad news and the good. WIREs Cognitive Science, 5, 429–446. doi:10.1002/wcs.1298.
5. Rudd, M., Vohs, K. D., & Aaker, J. (2012). Awe expands people’s perception of time, alters decision making, and enhances well-being. Psychological Science, 23, 1130–1136. doi:10.1177/0956797612438731
6. Tse, P.U., Intriligator, J., Rivest, J., & Cavanaugh, P. (2014). Attention and the subjective expansion of time. Perception & Psychophysics, 66, 1171–1189.