Nisi se borio da me zadržiš, a sada si me zauvijek izgubio

Bila sam sve što si ikada želio. Bila sam sve što ti je ikada trebalo. I nikada nisam od tebe tražila da budeš neko drugi.

Prihvatala sam svaku tvoju manu, svaku tvoju hirovitost i svaku dosadnu naviku i voljela te upravo onakvog kakav si bio.
I šta sam dobila zauzvrat? Pokazao si svoje prave boje kada je meni postalo najteže i kada si mi najviše trebao. ​

Dokazuješ mi da sam sve svoje napore i svu svoju dobrotu potrošila na osobu koji se nije mogla boriti da me zadrži kada je to bilo sve što sam trebala. 

Podsticala sam te da budeš najbolja verzija sebe onda kada si se osjećao bezvrijedno.
Hrabrila sam te da se baviš onim što si strastveno volio i nikada ti nisam pokazivala ništa osim nepokolebljive podrške i ljubavi.
Kada si imao svoje mračne dane, ja sam stajala uz tebe. Brisala sam tvoje suze i bila tvoje rame za plakanje.

Uvijek sam bila tu za tebe i znao si da možeš računati na mene danju i noću.
Bio si mi prioritet i bila sam uz tebe kad god bih ti zatrebala. Ali kada je meni to bilo potrebno,  jednostavno nisi mogao pružiti isto, zar ne?
Tada si činio da se osjećam bezvrijedno i zahtjevno. Kad smo prolazili kroz težak period, toliko sam očajnički pokušavala da nas spasim, dok ti nisi ulagao ni najmanji napor.  
Kao da ti zaista nije bilo stalo da mi se pridružiš u spašavanju naše veze i to me je pogodilo najviše ... Je li sve ono što smo imali toliko besmisleno?

Jesam li pogriješila provodeći sve one noći u predviđanju naše budućnosti do ranih jutarnjih sati?

Nisam tražila da mi skidaš mjesec i zvijezde, bila mi je potrebna samo ljubav i istinsko zalaganje.
Jesam li cijelo vrijeme bila sama u ovoj vezi, jedina koja je ulagala? Pitam se sada.
Očigledno si me zadržavao zato što si se osjećao bolje dok sam bila pored tebe svo vrijeme kada sam ti najviše trebala. 
Ja sam bila ta koja je vjerovala u tebe kada niko nije vjerovao i trebala sam ti da "jačam" tvoj ego.  

Tebi je trebalo da neko potvrđuje sve ono što radiš, a ja sam naivno vjerovala da je ljubav ono što osjećaš. 
Zahvaljujem Bogu što sam to ipak na kraju shvatila. Jer da nisam, upala bih u još veću zamku.

Nikada te ni nisam imala. Nikada nisi ni htio da me imaš.

Nikada nisam imala pravo na svoje probleme, tada si me stalno nazivao pretjerano emotivnom i osjetljivom.
Dok su tvoji probelmi sa napuhanim egom i bijesom prelazili svaku granicu. 
​Nikad nisam imala pravo osjećati se kako se zaista osjećam. Omalovažavao si me, moja osjećanja i moja uvjerenja. To sam trpjela misleći da će se stvari volšebno poboljšati.
Sada vidim da nisi osoba sa kojom želim provesti život.

Suviše dobra sam za tebe. Snažna sam, strpljiva i tolerantna - a ti takvu osobu ne zaslužuješ.

Ne skrivam se - briga me je! Nisam pretjerano osjetljiva - već emocionalno ulažem kada sam zaljubljena! Sa mnom nije teško - jednostavno je tebi teško ugoditi!
A sada, čak i ako bi me htio natrag, ovaj brod je isplovio i više se neće vratiti.
Izgubio si me zauvijek, jer sada znam na šta treba paziti i koga se kloniti.
Ovo je moje posljednje zbogom, jer napokon mi je ugodno u svojoj koži i u miru sa svojim životom ovakav kakav je.

Odgurnuo si me od sebe, ali sam se dočekala na noge. I konačno se osjećam vraški dobro!