Neki ljudi su brzi da osude druge, bez razmišljanja i nemilosrdno. Oni su vođeni uskom perspektivom i praznim srcem, bez osjećaja empatije. Posjeduju egocentrične umove, a sjeme egocentrizma posađuje upravo sredina u kojoj živimo. Učenje iz naših pogrešaka, predrasuda i zabluda je umjetnost koju mnogi vrlo teško savladavaju.
Prije svega, ovakvo učenje zahtijeva razbijanje zidova ega, temelja identiteta. Kako možete priznati da ste pogriješili u osuđivanju druge osobe ako su vas učili da nemate povjerenja u ono što vam je nepoznato?
"Ljudi sude na osnovu onoga što vide, a vide ono što žele. Stoga završavamo tako što sudimo onome čemu zavidimo ili što želimo " -Lao Tse-
Živimo u društvu u kojem prevladava brzo donošenje sudova, i svi to znamo. Ponekad, nije važno koliko truda uložite u nešto, jer će se uvijek naći oni koji će vam rado nalijepiti etiketu kako bi vas “razlikovali” u svijetu složene “flore i faune”. Ali ono što je bitno je da vas ovo ne dotiče: uopšte nije važno koliko vam ljudi sudei ili lažne etikete koje lijepe na vas.
To su samo riječi, isprazne radnje i pozadinska buka tuđih jezika. U kompleksnom svijetu kakav je ovaj naš, jedina vrijedna stvar je autentičnost, i to je jedina stvar koju biste trebali sačuvati i njegovati svakog dana, u svakom trenutku. Svi ponekad sudimo, bilo da imamo dobre ili loše namjere Svi smo se našli u ovoj situaciji makar jednom. Svako donosi “presude i osude” o tuđim životima. Međutim, umjesto gledanja ove psihološke pojave kao negativne, moraćete prihvatiti zašto se ovo dešava, a to je: radi se o prirodnoj potrebi za procjenom i kontrolom nepoznatog. Donošenje sudova je mehanizam preživljavanja. Međutim, način na koji to učinite hrani se direktno iz vaše ličnosti, vaše usađene pristranosti i vaših misli. Prema radovu sa Harvard Univerziteta, ljudi ne provode više od nekoliko sekundi dok donose sudove o nekome. Naime, naša brza mišljenja i sudovi temelje se na dva osnovna pitanja:
Psiholozi sa Harvarda govore o prvoj u smislu “topline/srdačnosti/povjerenja”, a o drugoj u smislu “kompetentnosti”. Ako govorimo o kompetentnosti iz perspektive rada/zapošljavanja, to je bitan faktor. Može li nam ova osoba jamčiti produktivnost? Može li biti odvažni lider? Je li kreativna i motivisana? Možemo li raditi u timu sa njom? S druge strane, toplina ili povjerenje su neki od najvažnijih aspekata našeg života. Zapravo, to je ključno za naš opstanak. Povjerenje znači biti u mogućnosti dijeliti, povezivati se sa okolinom i rasti. Stoga, sudimo drugima prema onome što vidimo i kako čine da se osjećamo da bismo utvrdili možemo li im vjerovati ili ne. Ali, jasno je da nismo uvijek u pravu ...
Slabi sudovi i važnost samoispitivanja i samoispravljanja
Ako je donošenje sudova o drugima dio opstanka, potrebno je znati prepoznati i prihvatiti loše/manjkavo/netačno prosuđivanje i naučiti nešto od toga. Svaka prosudba koju napravite je dio vašeg najdubljog jastva, vašeg odgoja, vrijednosti, iskustava i tumačenja, koliko god to bilo ispravno ili netačno. Potrebno je ponizno prihvatiti loše prosuđivanje kao grešku. Mudrost proizlazi iz mogućnosti rekonstruisanja okvira mišljenja i time poboljšanja suživota sa drugima.
To iznad svega uključuje promjenu. Ako ste sposobni suditi drugima, trebalo bi da ste sposobni suditi i sebi.
Saznajte kako iskontrolisati štetno prosuđivanje Već znamo da gotovo instinktivno donosimo osude i presude. Prvi korak ka izbjegavanju pristranosti i stereotipa je da duboko samoispitivanje. Prije nego što dođete do zaključka o nekome ili nečemu, zapamtite sljedeće:
Naposljetku, pokušajte se osjećati dobro. Jer, ljudi koji su u harmoniji sa sobom, koji su zadovoljni s onim ko su i što imaju, ne sudi drugima. Ljudi koji ispunjavaju svoju prazninu samopouzdanjem i samopoštovanjem ne vide nedostatke kojih nema - zapravo, ne traže nedostatke u drugim ljudima. Oni ne traže žrtve na koje mogu projektovati svoje nedostatke.
(www.uniqorner.com)
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|