Od aktivnih do lijenih posmatrača: zašto ljudi postaju nesposobni da tumače stvarnost oko sebe

Neki ljudi gledaju, ali ne vide. Neki slušaju, ali ne čuju, dodiruju, ali ne osjećaju. Malo je onih koji cijene značajne detalje i suptilnosti života, koji istražuju i praktikuju unutrašnje putovanje, jer su svjesni da spoznaja svijeta kreće od spoznaje sebe.

Prema antropolozima i psiholozima posmatranje (opservacija) je uvijek bila ključ za opstanak čovječanstva. Međutim, dostigli smo tačku u našoj evoluciji koja se definiše kao odvraćanje pažnje (distrakcija), nedostatak volje da posmatramo i tumačimo svijet oko nas, i budemo aktivni učesnici.
 
Situaciji je ovakva (zapravo puna paradoksa): svako od nas čini dio preaktivnog, prekomjerno stimulisanog društva, funkcionšemo ignorišući ono što nam čula poručuju, a opet se previše zamaramo i opterećujemo, i mnogi ne mogu da zaspu noću, tj. imaju miran um i san.

Želimo da učinimo puno toga, ali da ne obraćamo pažnju na to šta ili ko je ispred nas. Ovdje bi trebalo da se zapitamo: dokle smo to doveli sebe i zašto ovo radimo sebi?
​
"Lako je razmišljati, ali je teško preduzeti nešto. Pokrenuti se da uradimo ono što nam je na umu,  jedna je od najtežih stvari na svijetu."
-Gete-

​Stručnjaci objašnjavaju da bismo vjerovatno izumrli da nismo bili dobri posmatrači. Naši preci su koristili sva svoja čula kako bi opažali opasnosti ili korisne stvari. Podesili bismo sva naša čula: sluh, vid i miris kako bismo osmotrili sve detalje iz okruženja. Ništa nam nije moglo umaći.

​Međutim, sada se većina nas pretvara u lijene posmatrače. 
Nisu dovoljni ni akustični ni vizuelni signali da nas upozore dok prelazimo ulicu. Ne samo da ne obraćamo pažnju na opasnost, neki od nas potpuno promiču značajni detalji i fascinantne suptilnosti koje čine život.

Dobar posmatrač vidi više od jednostavnog detalja
Značajni detalji su informacije iz našeg svijeta i okruženja. Gest, izgled, ton glasa, promjena svjetlosti, fotografija koja visi na zidu, insekti itd. Sve je to u našem vidnom polju. Ipak, mi ovo ne cijenimo, možda zbog nedostatka volje, možda zbog nedostatka vremena.
Takođe moramo zapamtiti da "gledati nije isto što i vidjeti".
Uzmite, na primjer, posmatranje nekog umjetničkog djela u nekoj galeriji.
Neki će se jednostavno usredsrijediti na djelo nekoliko sekundi, a da niti cijene, niti zaista primjećuju šta je naslikano. Drugi će, međutim, posmatrati s namjerom.
Oni će odlučiti šta da vide, kako da uhvate dušu slike, «pročitaju» značajne detalje. Zapravo, oni će je "razmatrati i promatrati" dotle dok sebe ne vide (ili zamisle) unutar nje.
Dobar posmatrač, neko ko dobro opaža stvarnost u stanju je da uoči i suptilniju stranu stvarnosti.
 
Čin "viđenja" je prvi korak svijesti. To je sićušni «dio» nas koji nam pomaže da razlikujemo stvari, predmete, ljude. Međutim, čin "gledanja" je taj koji nam omogućava da se probudimo, i pruža nam mogućnost da vidimo drugu stranu, stupimo u kontakt sa njenom dušom i spoznamo njenu suštinu.

Svijet je pun značajnih detalja koji zaslužuju naše divljenje
U današnjem društvu vidimo, ali ne posmatramo i ne tumačimo viđeno. Rutinski i mehanički pregledavamo naše telefone, ponekad i opsesivno. Sjedimo ispred televizora i upijamo ono što nam «bacaju u oči».

Ista stvar se ponekad dešava i sa našim životima, vidimo i dišemo, ali ne živimo, barem ne kako bismo stvarno mogli: sa otvorenim očima i otvorenim srcem.
 
"Mudrost počinje sa činom divljenja. "
-Sokrat-

Jedna od najinteresantnijih knjiga na ovu temu je "Slušaj očima" (Escuchar con los ojos) Ferana Ramona Kortesa.
Njegovi zaključci su prilično jednostavni. Čovjek  odjednom vidi kako jedna od njegovih najvrjednijih koleginica napušta posao.

Protagonista ne razumije zašto i shvata da je, uprkos tome što je sa njom radio 5 godina, ne poznaje dobro. Zato odlučuje da poboljša svoje društvene vještine. Odlučuje da započne sa kursom fotografije i uči da posmatra subjekte i detalje sa fotografija kako bi bolje razumio njih i njihov život. Želi uhvatiti detalje i početi razmišljati.
Njegov cilj je da dođe do istinske ličnosti i autentičnosti ljudi, skidajući "sloj po sloj".
 
Da zaključimo, svi možemo izabrati jednu od dvije opcije u našem svakodnevnom životu: da samo pasivno i bez interesovanja gledamo život ili da bliže osmotrimo našu stvarnost, da budemo aktivan učesnik.

Postoji i treća opcija, koja će nas višestruko nagraditi, iako je potrebno više vremena i volje. To je izbor da "razmišljate" o vašem životu, tumačite šta se dešava oko vas i zbog čega, doprete do duše stvari i uronite u mnoge misterije i zagonetke.