Okruženost praznim ljudima je najgora vrsta usamljenosti

Kaže se da je svijet pun praznih ljudi, pun tijela sa lukavim dušama koje se hrane od emocija drugih kako bi se oni osjećali korisno i važno. Kako bi se, u stvari, osjećali živo. ​

Postoji nekoliko vrsta usamljenosti. Najviše cijenimo onu vrstu koja nam dopušta da se povežemo sa sobom, da oslušnemo sebe i svrstamo sebe u vješta bića koja znaju pošovati sebe.

Ali ako postoji destruktivna ili opasna samoća, to je ona kada dijelimo svoje vrijeme, svoje živote i svoje trenutke sa ljudima koji nam znače, ali koji su u stvari prazne osobe. Ovo se može činiti kontradiktorno.
​Postoje ljudi koji su nam na neki način važni i koje biramo u svom okruženju. Razvili smo intenzivne emocije prema njima njima sve dok postupno nismo počeli shvatati da postoje  stvari koje mogu poći po zlu i koje će nas povrijediti.

Na primjer, razumijevanje procesa zaljubljivanja u praznu osobu pomalo je komplicirano.  Pa ipak, čak i u našem društvenom okruženju ponekad postoje prijatelji, pa čak i bliski članovi obitelji koji spadaju u tu grupu (is)praznih ljudi.
Što trebamo učiniti u pogledu nedostatka emocija, empatije i zapravo naše vezanosti za ovakve ljude?
Pogledajmo bliže.

Emocionalna usamljenost praznih osoba
Alejandro Dumas je govorio kako se njegov otac često žalio na prazne ljude. Usporedio ih je s vrčem: "Što su prazniji, to više buke prave."
Ovom simboličkom usporedbom već možemo nagađati da takva vrsta ličnosti ne voli proći neopaženo  i ne ostavlja nas ravnodušnima.
I zašto takve ljude definišemo kao prazne? Što se krije iza njihovog ponašanja?

1. Nedostatak emocionalne ravnoteže
Dakle, kada kažemo "prazna osoba", ovdje mislimo na nedostatak niza temeljnih dimenzija, raznolikosti, nekih bitnih aspekata ličnosti. Prazni ljudi:

• Nisu sposobni saosjećati sa drugima, razumjeti ih i osjećati empatiju. Oni se ne mogu staviti u tuđe cipele.
• Njihovo se ponašanje temelji na interakciji podsvjesnih pravila prema kojima su njihovi vlastiti prioriteti i pokušaji zadovoljenja vlastitih potreba ključni.
• Kažemo podsvjesno, jer postupaju automatski (da, poput robota)  bez procjene posljedica, jer u njihovoj ličnosti nema grešaka. Pogriješiti je za njih slabost koju sebi ne mogu priuštiti.
• Prazni ljudi nisu dobri slušatelji i ne otvaraju se drugima. Ako to učine u određenom trenutku, to je samo osobni interes.

2. Potreba da potčine i za sebe vežu osobu koja je osjećajnija od njih
Prazne ljude karakterizira nešto vrlo temeljno: odsutnost blaženstva i zadovoljstva.
Oni uvijek pokušavaju držati konce u svojim rukama. Oni manipuliraju emocijama drugih da bi ispunili svoju neospornu prazninu i sakrili svoje nedostatke.
Ipak, nikada neće biti velikodušni, korisni ili veseli prema drugima. Jer kod njih nema kompromisa i nema jednakosti.
Oni osciliraju između dvije krajnosti, u svemu i u ništavilu, iz bezgranične ljubavi do apsolutne ravnodušnost. Upravo tada osjećate kao da vas pokriva plašt emocionalne usamljenosti.
​
Prazni ljudi su nepotpune ličnosti koje uspostavljaju nezrele veze. Ne dopustite da vas pretvore u vodu koja ispunjava njihove prazne posude ili u iskru koja će svakodnevno paliti plamen njihove prolazne radosti. Nemojte postati svjetlo koje će osvjetljavati njihov prazni i usamljeni prostor. Na kraju ste vi osoba koja pati.

Kako treba osmisliti život sa praznim osobama?
Moguće je da prvo o čemu razmišljate jeste da se distancirate. No, ovdje govorimo o osjećajima i,  odnosima koje smo stvorili sa ljudima koji nam nešto znače.
Sve je to proces u kojem ćemo, kad  prođe dovoljno  vremena i kada primijenimo odgovarajuće strategije, odlučiti hoće li se ta veza završiti ili ne.
Često se kaže da smo svi pomalo slomljeni. Neki bruse svoje uglove i rubove, drugi podnose praznine.
To jest, ponekad se jedna vrsta ljudi dobro uklapa s drugom, a ipak postoji još nešto što treba razjasniti:  ljudi se ne mijenjaju preko noći ma koliko bismo to željeli. Naš svakodnevni život, naša emocionalna ravnoteža i naš integritet glavni su signali upozorenja na koje bismo trebali obratiti pažnju u svakom trenutku.
Pogledajmo koje alate možemo koristiti:

• Za članove obitelji: ako u svom neposrednom krugu imate oca, majku ili sestre (braću) koji izgledaju hladno i prazno, neutralizujte, koliko god to možete, njihovu važnost u svakodnevnom životu. Ne dajte im moć autoriteta.
• Ne pravite grešku da se ponašate kao oni. Uvijek se postavite sa punim i potpunim integritetom, suočavajući se sa riječima i situacijama.
• U ljubavnim vezama: Ako ste već svjesni da je vaš partner vrlo prazna osoba, recite mu kako se osjećate i što ste sposobni prihvatiti, a što ne.

Vi niste prazna osoba,  imate osjećanja koji bi trebali biti uzajamna sa drugom osobom, emocionalne potrebe koje bi trebale biti recipročne. Ako ništa od toga nije ispunjeno, ništa se neće promijeniti. Stoga razmislite kako izgleda vaš sljedeći korak.

Nema gore vrste usamljenosti od one u kojoj osjećamo bezličnu naklonost. To je svijet praznih ljudi. ​​