OMNIZAM: iz svake religije možemo učiti o dobru i istini

Omnizam: istina je jedna pjesma otpjevana na nekoliko načina

Gotovo svi su učeni da vjeruju u “nešto”. Zvaničnih religija je više, ljudi se često deklarišu kao pripadnici neke od tih zvaničnih religija. Za neke ljude, zvanično-religijska vjerovanja su “krajnje” istine koje treba slijediti, dok su ostali fleksibilnijeg i otvorenijeg pristupa. Moglo bi se reći da su ljudi skloni da vjeruju u “nešto”, na osnovu dostupnih informacija, obrazovanja, sredine u kojoj žive i porodičnog vaspitanja.

Kada su u pitanju raznorazni -izmovi, vjerovanja je jako puno: agnosticizam (kada niste sigurni da bog postoji jer ga ne možete dokazati), teizam (vjerovanje u jednog ili više bogova), monoteizam (vjerovanje u jednog boga), politeizam (vjerovanje u više bogova), deizam (postoji bog, ali ne kao neka “ličnost” koja je “uključena” u stvaranje), pa čak i ateizam (vjerovanje da bog ne postoji). 
Ne tako davno, pojavio se još jedan -izam, naime: omnizam. Omnizam nije zvanični religijski sistem, nije dogma, i nema “principa i pravila” koja treba striktno slijediti. Omnizam je prihvatanje svake religije i iskazivanje poštovanja prema svakoj, jer svaka pruža vrijedne uvide.
Interesantno je da omnizam nije potpuno nova riječ. Termin je 1839. godine skovao engleski pjesnik Filip Džejms Bejli (Philip J. Bailei) u svojoj pesmi “Festus”, stihom: “Ja sam omnista, ja vjerujem u sve religije”.  Termin tada nije puno upotrebljavan, ali sada, u novom dobu, čini se da je došlo vrijeme kada ga sve veći broj ljudi prihvata.

ŠTA JE OMNIZAM?
“Omni” znači ‘sve’. Omnizam je vjerovanje u sve, ali u kom kontekstu? Duhovnom. Omnizam je, zapravo, vjerovanje da su sve religije u pravu, da svaka od njih sadrži univerzalne mudrosti, da su svaka od njih put ka istini i istom univerzalnom izvoru.
Omnista, suprotno od dogmatičara, ima otvoren um kada je u pitanju duhovnost i religija. Omnisti su stalni i neumorni tragači za sopstvenim putem i ličnom istinom, koji u svakom sistemu vjerovanja vide ponešto vrijedno, bez osuđivanja i veličanja.

Omnizam je pogled, stav, shvatanje, a ne religija sa dogmom i pravilima. Ne postoje konkretna učenja, rituali i nikakva posebna vjerovanja koja treba slijediti.
Omnistički pristup se uglavnom dijeli na dva pravca:
Prvi je da svi religijski sistemi sadrže neku univerzalnu istinu. Život, univerzum, i sve što postoji (uključujući i boga) je dio neke veće kosmičke enigme, i svaka religija je dio ove zagonetke, tj. otvara put ka njenom razrješenju.  
Drugi način razmišljanja je da je omnizam potpuna suprotnost dogmatizmu. Dogmatske religije su vladale planetom vjekovima, donoseći principe i ubjeđenja iz navodno svetih spisa koje su smatrana kao neosporne istine koje ne treba ispitivati - iako te istine nisu nikada u potpunosti dokazane. U današnjem dobu i vremenu, ljudima postaje sve teže da se pridržavaju drevnih tekstova i da ih u svakodnevnom životu prate gotovo bukvalno i nepogrješivo: ljudi žele da ispoštuju stare religisjke mudrosti, ali ih s druge strane ne mogu prihvatiti kao jedine, nepogrešive, nepromjenljive istine.

Omnista, za razliku od dogmatičara, ima otvoren um kada je u pitanju duhovnost i religija. Ovo su ljudi koji su otvoreni za mudrost, za istine koje se mogu naći u različitim sistemima vjerovanja, bez ubjeđenja da je jedan sistem (tj. religija) bolja u odnosu na druge. Svako ko je duhovan, ali ne i dogmatičar, svako ko u religijama vidi mudrost i uči iz nje, svako ko je eklektičar i u svakoj religiji vidi istinu, svako ko je progresivan je, u stvari, omnista. Čak iako ne zna za ovu riječ, ili je sada prvi put čuje.

OMNIZMOM DO INDIVIDUALNE ISTINE - zašto omnizam funkcioniše
U današnjem dobu, izgleda da je omnizam pristup koji funkcioniše za mnoge ljude. Živimo u dinamičnom dobu punom različitosti i lakom pristupu informacijama. Danas vrlo lako dolazite u kontakt sa ljudima svih religija i vjerovanja. Želimo biti oslobođeni stereotipa, polusitina, predrasuda, tj. želimo živjeti u miru i harmniji sa svima. Sa pristupom Internetu, danas vrlo lako možete doći do svih informacija o bilo čemu. Možete dijeliti razna iskustva sa ljudima i učiti o drugima, i o različitostima.
A drugo: ne možemo ignorisati dokazane naučne činjenice zarad religijske dogme. Previše smo uznapredovali u pogledu nauke, istorije, psihologije, kulture itd. 
Omnizam funkcioniše zato što se zaleže za otvoren um, na prvom mjestu, za razmišljanje i korišćenje mnogih izvora kako bi se došlo do mudrosti i istine. 

U ZAKLJUČKU:
Omnizam nije teologija, omnizam nije religija, omnizam ne tvrdi da bog postoji, niti poriče postojanje boga. Omnizam je vjerovanje u jednakost svih religija. Omnizam je otvorenost uma prema istinima koja omogućava pojedincu da sam dođe do ličnih/sopstvenih uvjerenja o sebi, stvarnosti oko sebe, životu i ljudima, bez osude drugih i bez veličanja jednog sistema vjerovanja nad drugim. 
Svako je svijet za sebe, i svako traži sopstveni put. Omnizam omogućava pojedincu da bude svoj.

​