Onaj ko je izvor vašeg bijesa, ima i kontrolu nad vama

"Onaj ko je izvor vašeg gnijeva, ima moć nad vama." Ako bolje razmislite o tome, dolazite do zaključka da je ovo itekako stvarno i istinito. ​

Kada situacija ne ide onako kako želimo, ili kada neko ne reagira na naše ideje, nama se ne sviđaju ponašanje ili riječi te osobe, i mnogi će svoje nezadovoljstvo izraziti riječima: "Vi me ljutite!" , "Povrijedili ste me time!" - "Zezaš me!". No, ne moraju ništa ni reći - dovoljno je ako iznutra osjećaju ljutnju, bijes, ili bilo koju negativnu emociju.

Kada promislimo o tome, iza ovih riječi je "poruku" koja glasi: „Vi ste krivi za ovo kako ja sada osjećam” - „Vi ste odgovorni što sam toliko osjetljiv sada.” - „Vi/Ti "  Ukratko: " Tvoja je krivica što se osjećam loše. "

​Ako nas neko nervira, to se događa iz jednostavnog razloga što smo mu to dopustili. Jer, u stvari, u situaciji u kojoj se osjećamo ljuto ili povrijeđeno, nešto unutar nas viče : "Ono što mislite o meni je važnije od onoga što ja mislim o sebi."  Prepoznajete li sebe u tome?

U takvoj situaciji, naše osjećanja ovise o drugima, to jest o vanjskim okolnostima, pa se shodno tome prilagođava i naše emocionalno stanje.

Umjesto da sebe okrivljavamo za emocije i osjećanja i umjesto da ih "raščistimo" unutar nas, čini se lakšima staviti taj teret na ramena druge osobe. Uostalom, niko ne može izazvati bijes u nama bez našeg znanja ili "dozvole", zar ne?
I , naravno, istina je da je sav teret ljutnje kompliciran i da ga je teško premjestiti, još više ako smo navikli okrivljavati druge. Naravno, lakše je okriviti nekoga za naš bijes nego reći: "Ja sam odgovoran za svoj bijes. Ja sam dopustio da bijes poteče u meni"   Ali ako se tako ponašamo, naša osjećanja će uvijek zavisiti od ponašanja drugih, nećemo imati kontrolu nad njima.

To se događa iz jednostavnog razloga što nas povremeno vodi naš ego, koji nam općenito služi kako bismo saznali što posjedujemo, stvaramo i kako sebe cijenimo.
Kad se odvojimo od ega, sposobni smo preuzeti više odgovornosti za vlastite misli i postupke, kao i za naše osjećanja.

Možemo sebi pomoći zamišljajući da kada nas neko uvrijedi ili učini nešto što nam se ne sviđa, to posmatramo kao dar koji nam pruža. Ako ga ne prihvatimo, dar ostaje drugoj osobi. Ali ako ga prihvatimo, posjedujemo ga. Na kraju dana odluka je na nama.

Prema tome, uvrede, provokacije ili čak i postupci ljudi oko nas su kao darovi, a mi smo ti koji odlučujemo da li ih prihvatiti ili ne. Dakle, ne možemo nikoga kriviti za svoju odluku , možemo samo sebe kriviti za naše postupke, naše izbore.

​​Ne možemo kontrolisati okolnosti ili ljude, ali možemo kontrolisati naš odgovor na to. Ne možemo promijeniti ono što nam neko kaže, no možemo mijenjati naše stavove i reakcije. Ovakva lična odgovornost nas može plašiti, ali nam omogućava da budemo gospodari naših života.

Biti u stanju protumačiti sopstvene emocije i osjećaje i uzeti ih u svoje ruke daje nam slobodu da upoznamo sebe i odredimo svoj vlastiti način života.

"Shvatanje da sam ja onaj koji bira i odlučuje kakvu vrijednost neko iskustvo ima za mene je nešto što donosi obogaćivanje, ali i strah."
(Carl Rogers)