Onaj osjećaj kad vam se ništa ne radi - kako ga prevazići

Kada vam raspoloženje nije dobro, a vaše tijelo i um nisu u harmoniji, možete imati onaj osjećaj da vam se ništa ne radi. Sve vas opterećuje i iscrpljuje, a svaki zadatak koji morate obaviti je poput penjanja na planinu. ​

Uobičajeno je da se ovi osjećaji javljaju povremeno i obično povratite svoju motivaciju. Problem nastaje kada osjećaj nelagode potraje dugo. Faktori kao što je stres mogu smanjiti vašu motivaciju na minimum.

Međutim, mogu postojati i drugi osnovni fizički i psihički uvjeti zbog kojih se osjećate kao da ne želite ništa da radite. Zapravo, depresija i neizlječena trauma često prate takve bihevioralne i emocionalne sklonosti. Razumijevanje onoga što uzrokuje da se ovako osjećate pomoći će vam da prepoznate šta treba da učiniti u vezi sa tim. Emocionalna iscrpljenost često više onemogućava od fizičke iscrpljenosti.

Osjećaj kao da ne želite ništa da radite
Svako se, u nekom trenutku ili drugom, osjeća kao da ne želi ništa da radi. To je čest problem koji ste bez sumnje svi iskusili. Pojasnićemo šta tačno to iskustvo implicira. Nedostatak želje da se nešto radi ukazuje na psihofizičko stanje koje prevazilazi tjelesnu iscrpljenost kako se pojavljuje emocionalna ili mentalna iscrpljenost. Ove situacije se po pravilu rješavaju same od sebe nakon nekoliko dana, nakon što ste napravili pauzu ili riješili ono što vas je zabrinjavalo. Međutim, vremenom mogu postati hronične. Kada nedostatak motivacije i osjećaj obeshrabrenosti i umora traju duže od dvije sedmice, to mogu biti simptomi zdravstvenog problema ili nekog psihičkog poremećaja.
Sljedeće su karakteristike koje često prate ove senzacije:

• Osjećaj beznađa.
• Težina u mišićima.
• Razdražljivost i loše raspoloženje.
• Poteškoće u razmišljanju.
• Sklonost odlaganju.
• Nema entuzijazma za početak dana.
• Osjećaj iscrpljenosti i nedostatka energije.
• Nedostatak inicijative i motivacije.
• Poteškoće u donošenju odluka.
• Potreba za spavanjem više nego što je potrebno.
• Nedostatak interesa za slobodno vrijeme ili društvene aktivnosti.
• Nulti učinak na poslu ili tokom učenja.
• Anhedonija ili nemogućnost doživljavanja zadovoljstva.

Zašto se osjećate kao da ne želite ništa da uradite?
Osjećaj kao da ne želite ništa da uradite postaje problem kada imate mnogo obaveza i ne možete sebi priuštiti da prestanete. Posao, kućni poslovi, porodica i ciljevi koje želite postići u životu zahtijevaju kretanje i akciju. Ali, ponekad, vaša snaga i ohrabrenje izostanu. U takvim situacijama morate znati šta se krije iza vaših osjećaja.

Zdravstveni problemi
Osjećaj obeshrabrenosti, apatije i umora česti su kod pacijenata koji pate od poremećaja štitnjače. Članak objavljen u časopisu Frontiers in Physiology navodi da neke žene, kao rezultat nepovoljnih iskustava, razviju promjene u osovini hipotalamus-hipofiza-tiroidna žlijezda. Kada se doktori suoče sa nemotivisanim i umornim pacijentima, moraju detaljno pregledati i isključiti probleme poput ovih. Međutim, postoje određeni drugi faktori koje treba uzeti u obzir u fiziološkom području. Na primjer:

• Migrene.
• Fibromijalgija.
• Hormonske promjene.
• Sindrom hroničnog umora (ME)
• Oslabljen imuni sistem.
• Nesanica i drugi poremećaji spavanja.
• Loša ishrana i nedostatak hranljivih materija.
• Dosada i rutina. U određenim trenucima, svima nam nedostaje nada, motivacija i uzbudljivi ciljevi. Rutina i dosada nagrizaju mozak. Kao ljudskim bićima, potrebni su nam podsticaji u svakodnevnom životu koji će nam dati motivaciju da se krećemo, planiramo i slijedimo svoje snove i ciljeve. Kada to ne uspije, pojavljuju se osjećaji nelagode i obeshrabrenja.

​
​Hronični stres
Ponekad možete previdjeti učinak koji neregulirani i ogroman stres ima na vaše fizičko i mentalno zdravlje. Studija objavljena u časopisu Future Science navodi da aktivacija određenih neuroendokrinih kola može promijeniti više procesa, utičući na imunološki sistem, kardiovaskularno zdravlje itd. Koliko god je to moguće, trebali biste pokušati prepoznati da se ova stanja brige, napetosti i tjeskobe pojavljuju samo povremeno i da ne traju predugo. Pokušajte i koristite odgovarajuće strategije suočavanja.

Težina nerešenih problema
Skloni ste da ništa ne radite kada imate previše problema i ne znate kako se nositi sa njima. Na primjer, nesuglasice u vašoj vezi mogu biti pomiješane sa nedostatkom posla ili lošim radnim uvjetima. Uz to dolazi i frustracija, zbog vaših neostvarenih snova, nedostatka vremena za sebe i stalne "sjene" neizvjesnosti. U stvari, ponekad je život previše komplikovan i vaš um koristi odbrambeni mehanizam tražeći od vas da prestanete. Stoga su ti osjećaji umora samo znak upozorenja da vam treba vremena da razmislite i donesete neke odluke.

Iscrpljenost, znak depresivnih poremećaja
Umor i nedostatak motivacije dvije su karakteristike depresivnih poremećaja koji se ponavljaju. Istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Immunology objašnjava da je uobičajeno da se depresija javlja uz inflamatornu aktivaciju imunog sistema koja utiče na centralni nervni sistem. Ovo objašnjava osjećaj težine, bolova u mišićima i iscrpljenosti koji neće nestati, čak i ako ste spavali deset sati uzastopno. Postoji i više kriterija nakon kojih ćete znati da li se suočavate sa depresivnim poremećajem. Na primjer:

• Osjećaj beznađa.
• Nisko samopouzdanje.
• Poremećaji spavanja.
• Negativne misli.
• Suicidalne ili autolitičke ideje.
• Promjene u obrascima ishrane.
• Nemogućnost rješavanja problema.
• Anhedonija ili nemogućnost osjećanja zadovoljstva. 

​Kada ne želite ništa da radite, korisno je dati sebi nekoliko dana odmora i isključenja. Umjetničke tehnike, poput slikanja ili pisanja, su katarzične.

Neizliječena trauma
Većina nas u nekom trenutku doživi traumu. To može biti gubitak, emocionalni slom, nesreća, napad ili prisustvovanje nekom nasilnom događaju, da spomenemo samo neke. Po pravilu, ove pojave možete prevazići. Ne zaboravljate ih, ali naučite da živite sa njihovim uspomenama, a da vas ne opterećuju. Ali, neki ljudi ne mogu zaboraviti, posebno ako se traumatično iskustvo dogodilo u njihovom djetinjstvu.

To je zato što djeca imaju manje sredstava i sposobnosti za suočavanje sa njima. Važno je znati da je neurobiološka mehanika traume duboka i štetna, i utiče i na um i na tijelo. Jedan primjer je istaknut u studiji objavljenoj u Arhivu opšte psihijatrije. Tvrdi se da traume u djetinjstvu povećavaju rizik od razvoja sindroma hroničnog umora. 

Kako riješiti nedostatak energije i motivacije
Ako se već duže vrijeme osjećate kao da nemate volje da išta radite, najbolje je da počnete sa medicinskim pregledom. Prvi korak je isključiti bilo kakve zdravstvene probleme. Ako ne postoje neki zdravstveni uzroci, kao što je poremećaj štitnjače, morate sprovesti neke promjene kako biste povratili svoju energiju i dobrobit. Da biste započeli takvu promjenu, morate početi da se posvećujete sebi. Često ste skloni da druge stavljate na prvo mjesto, ali sada je vrijeme da praktikujete brigu o sebi.
Pokušajte sljedeće:

• Postavite sebi nove ciljeve i svrhe.
• Naučite tehnike rješavanja problema.
• Naučite tehnike opuštanja i dubokog disanja.
• Integrirajte resurse za upravljanje stresom u svoju dnevnu rutinu.
• Poboljšajte svoj mentalni fokus i racionalizirajte svoje negativne misli.
• Organizirajte svoje rutine tako da imate nekoliko sati slobodnog vremena.
• Napravite male promjene u svom životu. Na primjer, prijavite se na kurs i upoznajte nove ljude.
• Uživajte u art terapiji. Slikanje i pisanje su divne katarzične vježbe.
• Budite svjesni aktivnosti ili ljudi koji vam donose više stresa nego dobrobiti.
• Dajte sebi malo vremena za odmor i prekid veze. Vrijeme je da saslušate sebe, da saznate šta želite u svom životu.
• Primijenite aktivaciju ponašanja. Čak i ako vam um govori da ne želite ništa da radite, pokrenite se i prošetajte. Često, kada vaše tijelo krene u akciju, vaš um se mijenja.

Najbolje psihološke terapije
Ako vaš osjećaj obeshrabrenosti i nedostatka energije ne nestane, morate zatražiti stručnu pomoć. Sljedeći terapijski modeli mogu pomoći:

• ​Kratka strateška terapija usmjerena na rješenje omogućiće vam da prepoznate šta vam se događa. Tada možete poboljšati svoje snage i postići nove ciljeve. To je zaista efikasna terapija.
• Kognitivno-bihejvioralna terapija. Ovo je pristup koji se najčešće koristi i koji je podržan najvećom količinom naučnih dokaza. Pomoći će vam da riješite svoje negativne misli i ograničavajuća uvjerenja i integrirate zdravije ponašanje.
• Terapija prihvatanja i posvećenosti. Ovaj model vam pomaže da shvatite da život nije lak, da nevolje postoje i da to morate prihvatiti. Zauzvrat, pruža alate za razjašnjavanje vaših vrijednosti i osnaživanje vas da krenete naprijed. 

Konačno, ne ustručavajte se zatražiti stručnu podršku ako vam ovaj obeshrabrujući i prazan osjećaj počinje zamagljivati ​​ko ste. Na kraju krajeva, zaslužujete uživati ​​u svom životu i biti aktivna osoba, sposobna da se izbori za ono što želi da ima u životu koji zaslužujete.
​

REFERNCE/BIBLIOGRAFIJA:
1.Fischer, S., Markert, C., Strahler, J., Doerr, J. M., Skoluda, N., Kappert, M., & Nater, U. M. (2018). Thyroid functioning and fatigue in women with functional somatic syndromes – role of early life adversity. Frontiers in Physiology, 9, 564. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5974249/
2. Gorwood, P. (2008). Neurobiological mechanisms of anhedonia. Dialogues in Clinical Neuroscience, 10(3), 291–299 https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3181880/
3. Heim, C., Nater, U. M., Maloney, E., Boneva, R., Jones, J. F., & Reeves, W. C. (2009). Childhood trauma and risk for chronic fatigue syndrome: association with neuroendocrine dysfunction: Association with neuroendocrine dysfunction. Archives of General Psychiatry, 66(1), 72–80. https://jamanetwork.com/journals/jamapsychiatry/fullarticle/482949
4. Ho, N., & Sommers, M. (2013). Anhedonia: a concept analysis. Archives of Psychiatric Nursing, 27(3), 121–129. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3664836/