Oni koji te napuste danas, nedostajaćeš im sjutra

Ponekad vas ljudi napuste bez ikakvog objašnjenja, ostavljajući vas začuđene, zaprepašćene i u emotivnom bolu, koji mijenja život iz korijena.
Kada se to dogodi, u tom trenutku djeluje kao da ne možemo zamisliti ništa gore, ništa neodgovornije ili sebičnije od ovakve neobjašnjive «uvrede» koju smo upravo doživjeli. 

Pošto se počnu javljati sve negativne emocije odjednom: ljutnja, tuga i bijes, počinjemo da mislimo da je to odraz krajnje nepravde i da je nismo zaslužili.

Nalazimo se bukvalno u emotivnom mraku i «bačeni u ambis bez ikakve najave». Međutim, kada padnemo u ovaj ambis i kada nemamo više gdje, znači da je oslobođenje u blizini. Neko ko vas ostavi na ovaj način nije zaslužio vaše društvo, blizinu i privrženost – ni vaše dragocjeno vrijeme. 
​
Bolje je biti razočaran nego živjeti laž
Kada vas neko napusti bez objašnjenja i pozdrava, nešto se u vama razbija. Ne znate tačno šta je slomljeno, ali svejedno boli.
Međutim, razočaranje boli manje kada smo u mogućnosti da zaštitimo svoj integritet. Iako sada treba da izvršite «smjenu ljubavi», tj. da je sa druge osobe potpuno preusmjerite na sebe, i iako je to težak proces, istina je da ćete u tim trenucima od neupadljivog tiranina doći do dobrog prijatelja.
Takođe, kada nas neko nepravedno i neobjašnjivo napusti, možemo biti sigurni da će im sjutra biti žao jer će nas izgubiti.
Ljudi se olako igraju tuđim emocijama, i nisu svjesni šta slijedi nakon toga – da u stvari povrjeđuju i sebe.
 
Kao što kažu, ne možete se udaviti, ako umijemo da plivamo, a ako se neko počeo "daviti" jer nije umio ili htio da pliva, jer nisu bili na našem nivou, ili zato što im njihov stepen emotivne zrelosti nije dozvoljavao da shvate da postoji mnogo bolji načini da se kaže «zbogom» ili poprave stvari – to otkriva jednu jako bitnu stranu ovakvih ličnosti. «Bježanje» nije hrabro rješenje; radi se o kukavičkom, nezrelom, infantilnom i nezahvalnom činu. Možda vam sada bude jasnije zašto je dobro što se takva osoba sklonila iz vašeg života i «vidokruga», i «proširila vam i otvorila horizonte»?

Šta možemo da učinimo kada neko tek tako, naglo, nestane iz naših života? Ima jedna jednostavna metoda koja može olakšati emotivnu bol. Federiko Moća savjetuje:"Kada neko nestane iz vašeg života, možda više nikada nećete vidjeti tu osobu i nećete moći da im kažete sve što biste željeli. Uzmite olovku i papir i napišite im pismo. To bi mogla biti cijela stranica ili samo jedna riječ. Pišite im, ali ne šaljite im pismo. Zgužvajte ga i spalite. Osjetićete olakšanje iznutra.»

Kada nas neko napusti na ovaj način, započinje unutrašnja borba u kojoj raspravljamo između toga da li da čekamo da nam se vrate sa «podvijenim repom», moleći za oproštaj, ili da počnemo učiti da živimo bez njih, tj. završimo to neslavno poglavlje zauvijek. Ovo poslednje uključuje nebrojene teškoće koje moramo prevazići, ali to poslednje bi bilo najpametnija opcija za nas.
U ovim slučajevima postoji mnogo toga što bismo imali reći. 

Bol, traganje za objašnjejem i sve naše teške emocije ne mogu tek tako ostati u nama; moramo ih se na neki način osloboditi, čak iako samo zaamišljamo da imamo tu osobu ispred nas i da razgovaramo sa njom, ili čak i ako samo cijepamo «pisma» i udaramo o jastuke. Gore je opisana jedna od metoda sa pismom, koja može olakšati stanje makar donekle. Da ponovimo: Napišete pismo osobi koja vam je izazvala toliko boli, u kojem joj objašnjavate kako ste se osjećali prije i nakon što je ta osoba otišla. 

I zatim se otarasite tog «pisma». To djeluje oslobađajuće po vaš um, zato se i preporučuje.
​
​Koji je poslednji korak ka oslobađanju od bola?
"Kada gajite ozlojađenost (jako negativno osjećanje) prema nekome, vezali ste za tu osobu ili situaciju jače od bilo čega. Oproštaj je jedini način da se prekine ta nezdrava povezanost i postigne sloboda."
-Ketrin Ponder-
 
Pošto ste napisali ono «oslobađajuće» pismo, vrijeme je da učite da oprostite drugoj strani. Neće biti lako, i nećete to postići za jedan dan, ali ćete na kraju uspjeti. Oslobodite svoju patnju, ne držite je zaključanu u sebi -  na taj način ćete izbjeći da vaše tijelo postane grobnica za vašu dušu.
Iza naše hrabrosti se kriju ljutnje, tuga, poniženja i razočarenja. Oslobađanje od ovih osjećanja će u osnovi značiti da prestajemo da hodamo duž ivice aktivnog vulkana.
 
Šta god da se desi, nikada nećete zaboraviti da to bolno iskustvo sadrži još jedno sjeme rasta i oslobođenja za nas.
Bolje da iskusite razočarenje od kojeg ćete se oporaviti i povratiti slobodu, nego krivicu i kukavičluk od kojih nema oporavka, i koji, zapravo djeluju kao mentalni zatvor i kretanje u krug. Ta krivica i kukavičluk su sudbina onih koji su vas povrijedili. Bolji ste od njih – zar ne?
​