Razmišljam o prethodnim vezama u svom životu - o onima koje sam morala napustiti da bih rasla i radila na sebi, o onima koji su me kočili da rastem, o onima koji su me slomili na načine na koje nisam mislila da je moguće, o onima koji su proveli više vremena uništavajući me nego što su me zaista voljeli.
Razmišljam o osmjesima i onome što bih željela da čujem, posebno u danima kada mi treba malo svjetla i utjehe. Sanjarim o onima sa kojima sam satima razgovarala o novoj knjizi koju čitaju ili nekoj od mojih omiljenih pjesama.
Osvrćem se na ove dragocjene trenutke koje sam dijelila sa dragim osobama: mekoću nečijih očiju koje me gledaju ujutro, način na koji bi izgovarali "dobro jutro". Razmišljam o kafi koju bi mi skuhao, o filmovima koje smo zajedno gledali, o pjesmama koje smo zajedno pjevali.
Kada zateknem sebe kako razmišljam o prethodnim vezama, dopustim sebi da osjetim šta god osjećam u tom trenutku. Ne tjeram misli o tim osobama, jer znam da je u redu razmišljati o njima s vremena na vrijeme. Bili su mi važni u jednom trenutku ovog života, neko sa kim sam dijelila lijepe momente neko ko me je učinio ovakvim kakva jesam danas — i na tome treba biti zahvalan. Ako i vi razmišljate o vezama i odnosima koje ste imali, pokušajte da se ne izgubite u tim razmišljanjima, posebno ne u razmišljanjima i strahovima za budućnost. U redu je što vam nedostaju. U redu je što vam nedostaje ono što ste podijelili sa njima. Šta god da mislite — samo ne dozvolite da vas to izjeda iznutra. Ne dozvolite da ove misli preuzmu kontrolu nad vašim osjećajima. Ne pogađajte gdje su oni sada ili s kim su ili da li ste vi donijeli pravu odluku. Zamislite ove odnose kao ljude koje ste trebali poznavati i voljeti u jednom trenutku, ali to je to. Oni više nemaju nikakvu ulogu u vašem životu. Oni su u prošlosti s razlogom. Zapamtite to.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
|