Onima koji se plaše promjena u životu

Promjena je neizbježna.
Sve što smo nekada znali, sve ono što smo nekada voljeli, sve ono u što smo nekada bili sigurni - to će se sigurno promijeniti i smijeniti, kao i godišnja doba.

Toliko ljepote može se naći u jesenjem umirućem lišću oko nas, jer čak i ono koje sada gubi boju, nekada je sjajilo najsvježijim i najblistavijim bojama. Toliko ljepote možemo pronaći u umirućim dušama koje nas okružuju, jer za razliku od lišća, ne trebamo čekati sljedeću sezonu kako bismo još jednom zablistali.

Nekada sam se toga užasno bojala - mislim da se svi ljudi uglavnom plaše promjena u životu. Nekada sam vjerovala da je promjena nekako jednaka apsolutnom zaboravu i da će nam važnost i značenje opadati što više razvijamo. Međutim, s godinama sam naučila da je to sasvim suprotnost istini. Naučila sam da se i ja mijenjam s lišćem i sa godišnjim dobima. Svima nam se to dešava - ne postoji trenutak u kojem ljudi stagniraju. Neprestano rastemo, stalno učimo, neprestano postajemo različite verzije sebe. Mi smo linearne konstante i premda su one matematički neispravne, predodređeni smo za mnogo veće stvari od brojeva koji, čini se, beskrajno traju, beskonačno tražeći svrhu.

Želim da nađete utjehu u stalnim prelazima koji čine život. Želim da prihvatite promjene, a ne da ih se plašite. Želim da shvatite da je jedino što je u ovom životu trajno, to je privremena priroda svega. Želim da vam svijest o ovome pomogne da se osjećate sigurnije zbog neprestanih promjena energije kojoj ste izloženi.

Sve to znači tranziciju. Sve to znači napredak. Sve to znači rast. Zbog čega mislite da biste trebali biti izuzetak? Načinjeni smo od istih materijala kao i sve ostalo na ovoj planeti. Svi smo poput cvijeća na dršci; rastemo, padamo, venemo, rušimo se, rađamo se ponovo. Ponekad izgubimo boju i prestanemo sijati na suncu čim dođe zima - ali zima se uvijek završava, a proljeće je ono što dolazi nakon zime.
Tada cvjetamo još jednom. Ponovo se obnavljamo. Ponovo postajemo šareni .
Dok prolazite kroz smjenu godišnjih doba, želim da to upamtite ovo kada vam otpada lišće:
I vi ćete pasti.
I vi ćete se osušiti.
Izgubićete boju.
Obnovićete se ponovo.
Opet ćete cvjetati.

Ne dopustite da vaša sreća ovisi o onima koji zalijevaju svako sjeme osim vlastitog. Još važnije, zalijte svoje sjeme onako kako biste zalijevali sve ostale. Ne zaboravite prepoznati i zagrliti svoj korov prije nego što ga očistite i upamtite da je trnje dio svake prekrasne ruže.
U cijeloj toj tami postoji ljepota. Naučićete kako stvoriti vlastitu sunčevu svjetlost i kad to jednom učinite, više nikada nećete dozvoliti da ponovo postanete uskraćeni.
Nadam se da ćete se u ovim narednim danima brinuti o sebi.
Nadam se da ćete u ovim narednim danima dopustiti sebi da rastete.

(Autor: Sage Antonia
Izvor: thoughtscatalog.com)