Ono od čega bježite ostaje sa vama

​"Siguran sam da bježanjem od nečega ne možete postići sreću, pogotovo ako bježite prema prošlosti."
- Jorge Bukai -

"Što možete očekivati ​​od života proživljenog sa rukama vezanim iza leđa, punog skrivenog kukavičluka, osmijeha od uha do uha bilo kakvim poteškoćama i nadama koja se polažu isključivo na sreću?"
- Pablo Benavente - ​

Ne postoji čarobna formula koja bi nas mogla zaštititi od nevolja. Gotovo je nemoguće izbjeći neželjene događaje, jer pojavu i dobrih i loših stvari u određenom trenutku u našem životu određuje sama sudbina.
 
Nije svaki dan namijenjen samo za osmijehe. Događaji koji čine ljude tužnima takođe im daju važne životne lekcije. Svi smo u mogućnosti ponovno ustati nakon drugog pada, jer imamo potrebne alate za prevladavanje svih poteškoća.
 
Zato uvijek trebate gledati u oči onome što vas nervira i tražiti načine kako to popraviti. Ne zaboravite da svi imamo puno snage da se odupremo lošim stvarima. Dovoljno smo snažni da se odupremo, riješimo problem i zaboravimo ga zauvijek.
 
Bijeg od dosadnih i neugodnih ljudi u pravilu je vrlo veliko iskušenje. Čovjekova priroda obdarena je određenim instinktima. Ti instinkti diktiraju jednu od dvije reakcije kada se pojavi prijetnja: boriti se ili pobjeći. Međutim, većina prijetnji sa kojima se suočavamo više nisu lavovi ili zmije, kao u primitivna vremena. Stoga zahtijevaju složeniju reakciju - više psihološku.
 
Očito je, da ako smo razbijeni iznutra, prva odluka koja nam pada napamet je pobjeći i ostaviti sve na svoje mjesto. U takvim je slučajevima jedino što želimo vratiti se u normalno emocionalno stanje, a ne riskirati još više ili pogoršati situaciju.

Ono od čega bježiš uvijek ostaje sa tobom.
​

Slomljenoj ličnosti je nužno potrebna unutarnja promjena, čiju suštinu često ne razumijemo. Promjena koja nas potpuno izbacuje iz ravnoteže. I ta promjena može nas početi uznemiravati ako joj, između ostalog, ne pridamo potrebnu važnost i vrijeme koje zaslužuje.
  
Prisiljeni smo proći sve sve faze procesa iscjeljenja. A ako pokušamo pobjeći od njega, tada ćemo prije ili kasnije shvatiti da nas problem prati kamo god krenuli. Sve smo pokušali kako bismo izbjegli razmišljati o njemu, ali problem nije nestao, problem je i dalje s nama.

Ne smijemo dopustiti da u našem životu ostanu stvari koje nas ograničavaju, u protivnom će nam biti vezane i ruke i noge. Iako će nam se činiti da idemo naprijed, to ipak neće biti tako. U ovom slučaju kukavičluk ne znači strah od samog problema. Ne, to znači da ne radite ništa kako ne biste doživjeli neuspjeh. A hrabrost uključuje bitku sa "čudovištima" koja se nalaze u vašem umu.

Nenaučene lekcije obično se ponavljaju.

Ne možemo se oslanjati samo na sreću da bismo riješili probleme, jer oni će se samo ponavljati. Sve što dopuštamo da raste, uzima vlastiti oblik. Sve što čekamo da se ponovo osjećamo dobro uglavnom se neće desiti. I to će nas proganjati u trenutku naše slabosti, ne napuštajući nas dok se zauvijek ne oprostimo od njega, odnosno riješimo problem.

(izvor i obrada: www.cluber.com.ua)