Opraštanje je dobro, ali ne i tolerisanje lošeg ponašanja

Opraštanje je dobro. To je tačno. I u društvu je to dobrodošla osobina. Sa moralnog stajališta, opraštenje je ispravno.

Korisno je za psihičko zdravlje - smanjuje stres, poboljšava optimizam, stvara mirnu atmosferu u obitelji i u životu pojedinca. Bolje je oprostiti počinitelju nego tajiti u sebi želju za osvetom.

​Postoje dvije ključne tačke kod opraštanja:
1) Oslobađanje od bijesa, frustracija i neprijateljstva.
2) Gajenje pozitivnih emocija, poput saosjećanja i dobre volje prema počinitelju.

No, ono što je jako važno shvatiti je da praštanje ne znači opravdavanje počinitelja i njegovog ponašanja.
Američki psiholozi navode nedavna istraživanja koja dokazuju da oprost koji uključuje i tolerisanje lošeg ponašanja može povećati vjerovatnost ponovne viktimizacije (ponovljeno nasilje). Studije pokazuju da se u obiteljima u kojima se počinitelju često oprašta, on i dalje nastavlja da se ponaša neprimjereno.
A takvo stanje nikako nije poželjno.
Osoba koja se neprestano oprašta loša djela, ali se nanovo suočava sa negativnim ponašanjem počinitelja, smanjuje samopoštovanje, podriva unutarnju vrijednost, smanjuje zadovoljstvo u odnosima i životom općenito, što dalje dovodi do apatije.

Zašto oproštenje ne može promijeniti problematično ponašanje počinitelja?
Prema teoriji operantnog učenja B.F. Skinnera, ako osoba shvati da će njegovo pogrešno ponašanje dovesti do štetnih posljedica, tada se vjerovatnost takvog ponašanja smanjuje. To jest, prijetnja kažnjavanjem, razumijevanje da mu se neće oprostiti, motivacija je za promjenu ponašanja. A ako takve prijetnje nema, onda se ništa ne može promijeniti kod ponašanja počinitelja.
S druge strane, opraštajući počinitelju, žrtva se suzdržava od ispoljavanja bijesa. U takvim situacijama bijes je pokazatelj da treba ostati podalje od potencijalno opasne osobe. I tada se ljutnja i frustracija mogu usmjeriti prema konstruktivnim promjenama u životu.

Na što treba paziti kada odlučujete da li oprostiti drugoj osobi?
Treba paziti na sljedeće: vrsta i ozbiljnost nedoličnog ponašanja, broj ponavljanja tog ponašanja,  sposobnost i želja počinitelja za ispravljanjem situacije.
Kada ne treba oprostiti:

• ako prestupnik ne preuzme odgovornost za svoje postupke
• ako se njegovo nedolično ponašanje redovito ponavlja
• ako ugrozi žrtvu (fizičko zdravlje i život)
• ako nedolično ponašanje nanosi ozbiljnu štetu psihi žrtve
• ako prestupnik nije spreman na promjenu​

Mnogima oprost može donijeti veliko olakšanje.
No, za neke to možda nije najbolje rješenje, jer je opraštanje pobrkano sa tolerisanjem lošeg ponašanja.
Izaberite sami, jer samo vi znate da li vam neko nanosi štetu. Ako imate poteškoća sa donošenjem odluke, obratite se psihologu radi savjeta kako biste razumjeli sebe i svoju situaciju.

(econet.ru)