Oprostiti znači odustati od svake nade za bolju prošlost

Samo vi odlučujete što ćete raditi sjutra, kako da upravljate vašim resursima, snovima, sobom. Pokušajte imati nadu za sadašnjost i budućnost...uložite sve svoje napore za bolja vremena koja dolaze, samo nikada ne pokušavajte imati nadu u bolju prošlost.

Ako su vas vama dragi ljudi odjednom počeli prkosno ignorirati ili vam prigovarati - znajte da ste na pravom putu.

Kada se uzdignete iznad sebe i okruženja, voljene osobe imaju nesvjesnu želju da povređuju ili vam prigovaraju, kako bi opet ugrabile vašu pažnju. Stoga nemojte mučiti sebe, niti sumnjati u sebe kada odlučite da krenete naprijed, naprijed u budućnost.

Praštanje​
Objasnimo sada praštanje i ostavljanje prošlosti iza sebe. Prepuštajući se situaciji takvoj kakva ona jeste, ne prkoseći joj, puštate mnoge ljude da odu iz vašeg života, dajete im slobodu. Ako pokrenete analizu odnosa, tada formula oproštenja djeluje još univerzalnije. Onaj kome ste oprostili više nema moć nad vama, on je poput vlaka koji je krenuo, negdje u daljini. A koliko će trajati njegovo odsustvo, ovisi o vama, ne o njemu.

Bolni trenuci nestaju, oni se odvajaju od vas. I tako biva svima lakše. A sada je vrijeme da krenemo dalje, do mjesta gdje će se otvoriti novi putevi, i gdje će se horizonti širiti. Možda ste se godinama pridržavali nekog odnosa i neke veze koja je bila pogrešna, da biste saada konačno shvatili koliko je dobra sloboda.

Nema potrebe da "milujete" svoju prošlost, sakupljajući mrvice sreće, tuge i sjećanja - od negativnih do pozitivnih. To vam neće dati ništa i neće vas dovesti ni do čega. Pronađite hrabrosti da se okrenete za 180 stepeni. Drugim riječima: ne mrzite prošlost, već prirodno izađite iz nje i zakoračite u budućnost, gradeći novi život.
A ako se i dalje osjećate tužno i počnete se prisjećati događaja, osjećaja, ljudi, i želite se vratiti u svoju staru vezu - treba se zaustaviti, udahnuti, slušati sebe sa toplinom i pažnjom. Ne može sve teći savršeno i glatko. Ali ne biste trebali dopustiti sebi povratak u "ustajalu" vodu, jer ćete tako samo ozlijedite sebe.

Ovaj čudan osjećaj je želja za promjenom, napuštanjem vezanosti. Juče vam je možda bilo nemoguće razmišljati o tome, ali danas je nova stvarnost, danas vam je to postalo prirodno i poželjno.
Osobi je potrebna druga osoba, njena prisutnost koja daje osjećaj punoće i zaštite. Niko od nas nije potpuno bezgrešan niti stvoren za život u samoći. Možda to mogu pustinjaci, monasi, i sveći, živjeti usamljeno cijeli život i postići svetost. No, mnogi od nas su samo obični ljudi. Stoga, nemojte kriviti sebe ako nešto želite. Vi imate pravo odlučiti što ćete učiniti sjutra, kako raspolagati sopstvenim resursima, snovima i sebom. Dakle gledajte ka budućnosti, uradite sve za svoju budućnost, samo nikada ne ostajte i ne nadajte se u bolju  prošlost . 

(Obrada teksta autorke: Angelika Bogdanova
izvor: econet.ru)