Osjećam se razočarano. Šta mogu učiniti?

Neprestana razočaranja nagrizaju svakodnevno raspoloženje, iskustva, pa čak i motivaciju. Neke psihološke stvarnosti su složenije od ostalih. Šta da radimo u tim slučajevima?

"Osjećam se razočarano, sa tupom željom, uništenim nadama, bez podsticaja i bez motivacije." Većina nas, u nekom trenutku svog života, osjeća ovu uznemirujuću prazninu u kojoj su se naša očekivanja i naše nade srušile pred surovom stvarnošću. Tada se pojavljuje onaj oblik tuge koji sve iskrivljuje i zamućuje.

Pjesnik i dramatičar William Butler Yeats rekao je da je život duga priprema za nešto što se, najčešće, nikad ne dogodi. Nekako, ova ideja sadrži očiglednu istinu. Ponekad gajimo svrhe, ciljeve i ideale koji se nikada ne ostvare. A taj nesklad između onoga o čemu se sanjalo i onoga što je postignuto akumulira čitav niz frustracija.

Ovo je još uvijek složena i zabrinjavajuća emocija koja, ako se ne riješi, ne shvati obiljno i ne ublaži, može otvoriti vrata složenijoj psihološkoj stvarnosti. Anksioznost i depresija, na primjer, "hrane" se u mnogim slučajevima kontinuiranim razočarenjima i uzrokuju egzistencijalnu nemoć.

​​Zašto se u posljednje vrijeme osjećam razočarano?
Kažu da se, kada ispunite mnoga očekivanja, trebate pripremiti za nekoliko razočaranja. Međutim, je li to norma? Znači li možda da nije dobro postavljati više od jedne želje, cilja, i očekivanja? U stvarnosti, ljudsko biće bi izgubilo svoju suštinu ako bismo prestali gajiti snove i kratkoročne ciljeve. To je ono što smo uvijek radili i što ćemo uvijek raditi.
Međutim, postoji implicitno pravilo koje nas podsjeća da je dobro naučiti se bolje nositi sa tim uvijek prisutnim razmakom između očekivanja i onoga što nam sudbina donosi kasnije. Na primjer, taj flert koji ste započeli u aplikaciji za zabavu prošao je vrlo dobro i nakon nekoliko dana završio je ghosting-om (partner je nestao). Takođe je moguće da je vaš posljednji razgovor za posao bio fenomenalan i unatoč tome, očekivani poziv se nikada nije dogodio.

​​Znamo da se ove situacije sa nepovoljnim ishodom događaju više puta u životu. Međutim, postoje slučajevi kada se takva neuspjela očekivanja pogoršavaju. Oni su poput gubitaka koji nas odjednom ostavljaju bez resursa za snalaženje. Šta je ovo? Zašto postoje oni koji se puno bolje nose sa tim situacijama?

Razočaranje se sastoji od tuge i žaljenja, dvije složene emocije
Kad sam razočaran, doživljavam duhovni pad, apatiju, frustraciju i potpuni nedostatak motivacije. Zvuči li vam ova psihološka stvarnost poznato? Ako osjetimo ovo nakupljanje senzacija, u osnovi je to razočaranje koje sadrži dvije najteže emocije kojima se može upravljati: tugu i žaljenje.

​Studije poput onih izvedenih na Univerzitetu u Tilburgu (Holandija) otkrivaju nam nešto važno. Kada doživimo razočaranje, često se osvrćemo na to iskustvo. Tada se postavljaju pitanja: zašto sam vjerovao toj osobi? Zašto sam donio takvu odluku ako ništa nije sigurno? Taj unutarnji odraz budi pokajanje.

​Nakon pokajanja, obavija nas magla tuge. To nesumnjivo čini navedeno iskustvo zamršenijim nego što mislimo, jer se u njemu sastavljaju višestruka osjećanja.

​Već dugo sam razočaran: lanac gubitaka
Kad se razočaramo, ono što zaista doživljavam je osjećaj gubitka. Nije se dogodilo ono za čim ste čeznuli. Ono što ste uzeli zdravo za gotovo je nestalo. Osoba koju sam cijenio više ne uživa moje povjerenje .
Svi ovi nedostaci ostavljaju trag teške patnje kada nakupimo višak razočaranja. Ovo u mnogim slučajevima može dovesti do depresije.

​Kako se nositi sa razočaranjima?
​Razočaranje je duboki oblik tuge udružen sa debelim slojem žaljenja. Stoga je zapanjujući aspekat ove stvarnosti to da se ljudi često trude da izbjegnu priznanje tih osećanja.
Navikli smo se pretvarati da smo dobro i zbog toga moramo iskriviti misli uvjeravajući sebe da je "bolje ne razmišljati o onome što se dogodilo i okrenuti novu stranicu." To je poput nekoga ko ima ozbiljnu ranu na tijelu i svaki dan nosi majicu trudeći se da ne gleda tu ozljedu i da je drugi ne vide. Na kraju se pojavi infekcija i bol se pojačava.
Šta da radim ako se osećam razočarano? Evo nekoliko strategija za razmišljanje.

Ključevi za bolje upravljanje razočaranjem
Prvi korak je shvatiti da razočaranje postoji u našem emocionalnom registru sa vrlo određenom svrhom. Nastoji nas natjerati da uvidimo i shvatimo da ono što smo imali, uzimali zdravo za gotovo ili htjeli, neće biti moguće ostvariti. Stoga izbjegavanje te unutarnje stvarnosti može još više pogoršati njegovo prisustvo.

​Jedan od načina za usmjeravanje razočaranja je asertivan i katarzični bijes. Imate puno pravo osjetiti bijes i frustraciju. Kasnije, i nakon što ste prošli i oslobodili te negativne emocije, morate ustupiti mjesto prihvaćanju. Prihvatanje onoga što se ne može promijeniti nesumnjivo je presudan korak ka oslobađanju od razočarenja.

Razočaranja nas vrlo često vode sa pogrešnih mjesta. Filtriranje svakog iskustva na logičan, fokusiran i objektivan način omogućiće nam da prestanemo hraniti tugu i žaljenje. Tek tada ćemo na sjutrašnjicu gledati realnije, postavljajući nova očekivanja. Naravno, pretpostavljajući zauzvrat da život nije savršen, a još manje fer. Uprkos tome, život nam može dati i izvanredne stvari.
​
Ako smo mirni i pripremljeni, trebali bismo biti u stanju proći kroz svako razočaranje.

(reference:
gedankenwelt.com)