Paranoja i shizofrenija su češće u gradovima

Da li ste znali da okruženje u kojem živite može uticati na vaše psihičko blagostanje?

Zapravo, nauka čak tvrdi da su najteže mentalne bolesti, poput shizofrenije, češće u urbanim nego u ruralnim područjima.
Spisateljica Kate Milford rekla je da “Postoji više skrivenih prostora u gradu, više skrivenih života i skrivenih praznina, i više zamračenih prozora iza kojih ljudi iz sjene prolaze i izlaze van vidokruga”.

Zaista, postoji nešto razorno skriveno u našim gradovima, ispod njihove užurbane i bučne spoljašnjosti. Neki ih zovu asfaltne džungle. Iako je istina da gradovi daju veći pristup mogućnostima za rad i slobodno vrijeme, nešto ipak nije u redu sa savremenim gradovima. Oni štete našem zdravlju. Dovoljno je samo pogledati arhitekturu mnogih zgrada. One su kao košnice stanova okrenute jedna prema drugoj, jedva da dobijaju sunčevu svetlost. Druge izgledaju kao betonske barikade koje stoje pored puteva i autoputeva. Nije bitno jesu li to periferna područja koja su u nepovoljnijem položaju ili bogatije centralne zone. Svako urbano područje je opresivno za um i tijelo, bilo zbog visokog opterećenja ili zbog zagađenja okoline i buke. To pogađa svakoga od nas, bez obzira na naš status i društvenu klasu. Međutim, gradovi simboliziraju suštinu napretka i često su najizrazitije obilježje razvoja jedne zemlje. Na primjer, pomislite na Tokio, Seul, London, Kopenhagen i Singapur. No, osim što su ovo ekonomski i kulturni centri svijeta, oni sadrže još jednu stvarnost. To je činjenica da urbanizovana područja imaju viši nivo ozbiljnih mentalnih bolesti. Zašto je to tako? Šta se krije iza činjenice da je veći broj oboljelih od shizofrenije u gradu na jugu Londona nego u oblasti Pembrokšir u Velsu, na primjer? Depresija se podjednako javlja u urbanim i ruralnim sredinama. Međutim, stanja poput shizofrenije su češća u velikim gradovima.

​Paranoja i shizofrenija u gradovima
Odavno je utvrđeno da su mentalni poremećaji poput paranoje i shizofrenije češći u urbanim centrima. Zaista, tokom 20. vijeka stručnjaci su spekulisali da gradovi izazivaju „ludilo“. Iako je ovaj izraz pomalo stigmatizirajući, postoji objašnjenje iza njega. Najozbiljnija psihička stanja daleko su češća u gradovima. S druge strane, poremećaji kao što su anksioznost i depresija (kojima se lakše upravlja) jednako se javljaju kod onih koji žive na selu, uz more ili u centru Nju Delhija. Ovaj fenomen je dugo bio od interesa u oblastima psihijatrije, psihologije i neuronauke. Sada, postoje neki odgovori na ovu zagonetku. Prema različitim studijama, zelene površine mogu smanjiti rizik od psihoze zahvaljujući nižim razinama stresa i zagađenja.

Gradovi, stres i genetska predispozicija
Godine 2019, Univerzitet u Londonu (UK) sproveo je istraživanje koje je razjasnilo ovo pitanje. U njemu se navodi da su do sada epidemiološke studije povezivale život u gradu sa visokim rizikom od psihoze i shizofrenije. Ovi podaci se nisu mijenjali tokom godina. Jedna stvar koju oni znaju o ovim stanjima je da ona imaju genetsku komponentu. Zapravo, pokazalo se da je heritabilnost shizofrenije oko 50 posto. Stoga, neko ko ima nekoga u užoj porodici ko pati od ovog stanja ima deset puta veći rizik da ga razvije u poređenju sa nekim bez genetske istorije. Međutim, postoje određeni faktori koji mogu značajno povećati rizik od razvoja ovog stanja. Stres djeluje kao okidač. Može aktivirati gen koji predisponira pojedince na paranoju i shizofreniju. Kao što je poznato, gradovi i urbana okruženja su okruženja u kojima životni stil poprima drugi ritam. Veći su pritisci, tjeskobe i neizvjesnosti. To znači da stanovnici gradova svakodnevno pate od hroničnog stresa koji djeluje kao okidač za ove mentalne poremećaje. Usamljenost u urbanim centrima povećava paranoične ideje. Osobe koje boluju od shizofrenije doživljavaju usamljenost i osjećaj nepovezanosti sa svojim okruženjem. Štaviše, gradovi podstiču i jačaju percepciju osjećaja usamljenosti kod pojedinaca od najranije dobi. Bez obzira koliko je društvo užurbano i koliko ljudi tamo živi, ​​čini se da se osjećaj nepovezanosti i izolacije ponavlja. Fabian Lamster i njegove kolege sa Univerziteta u Marburgu (Njemačka) sproveli su istraživanje koje tvrdi da je osjećaj usamljenosti očigledniji u gradovima nego u ruralnim područjima. Kada ovaj osjećaj postane konstantan, pojavljuje se još jedan - nepovjerenje. To je zato što kada se ljudi osjećaju izolirano od svog okruženja, oni imaju tendenciju da razviju paranoične ideje. Očigledno, oni koji žive u selima nisu izuzeti od usamljenosti. I njima se ovo može dogoditi. No, u velikim urbanim centrima, stope usamljenosti su ogromne. Ovaj osjećaj je poguban za mozak. Takođe može biti okidač za paranoju i shizofreniju. 

Čini se da je dokazano da život u velikom gradu često pogoršava psihičku nelagodu ili psihički problem. Zapravo, čini se da je to najopasniji "recept" za pojavu paranoje ili psihoze.

Zaključak
Iako je istina da su paranoja i shizofrenija češće u gradovima, potrebno je više podataka da bi se objasnio ovaj odnos. Na primjer, moramo razumjeti kako zagađenje posreduje u uzročno-posljedičnoj vezi. Isto tako, moramo znati u kojoj mjeri se mentalni poremećaji dijagnosticiraju u ruralnim područjima. Kako god, nepobitna je činjenica da gradovi loše utiču na naše psihičko zdravlje. Kao i zrak koji udišemo u velikim gradovima koji sadrži veće razine CO2, stres, pritisak, strah i usamljenost takođe imaju toskičan uticaj na nas. Jasno je da je mnogim oblastima potrebno restrukturiranje. Na primjer, naše asfaltne džungle moraju postati prirodnije i manje betonske. Drugi vrlo relevantni elementi koje ne možemo zanemariti su psihološki i socijalni aspekti. Potrebno nam je više resursa u smislu mentalnog zdravlja. Moramo takođe ojačati naše kvalitetne društvene veze kako bismo izbjegli izolaciju. Mnogi ljudi napuštaju svoje manje rodne gradove da traže bolji posao u velikim gradovima. Teško da se čini poštenim da, da bi stvorili bolju budućnost, na kraju narušavaju svoje zdravlje. Promjena je svakako potrebna.


REFERENCE:
1. Fett AJ, Lemmers-Jansen ILJ, Krabbendam L. Psychosis and urbanicity: a review of the recent literature from epidemiology to neurourbanism. Curr Opin Psychiatry. 2019 May;32(3):232-241. doi: 10.1097/YCO.0000000000000486. PMID: 30724751; PMCID: PMC6493678.
2. Lamster F, Nittel C, Rief W, Mehl S, Lincoln T. The impact of loneliness on paranoia: An experimental approach. J Behav Ther Exp Psychiatry. 2017 Mar;54:51-57. doi: 10.1016/j.jbtep.2016.06.005. Epub 2016 Jun 21. PMID: 27362838.