Patnja i hrabrost

Život nije uvijek lagan. Zapravo, gotovo nikada nije jednostavan, ne osjećate ga kao takvog. Stvar je u tome što većinu naših patnji sakrivamo od drugih ljudi. 

Samo mi tačno znamo mjesto naših rana i koliko smo zaista ranjivi. Samo ih mi sami možemo izliječiti pokupivši polomljene djelove sebe, kako bismo nastavili dalje. Hrabrost i patnja idu ruku pod ruku.

Iako je življenje kroz iskustvo koje nas razdire jedna od najtežih stvari s kojom se moramo suočiti, ono je takođe i prilika. Ovako nam se pruža šansa da se povučemo, procijenimo kako razumijemo svijet i, da se s vremenom obnovimo. Pitanje je: kako da to učinimo?

"Kada ne možemo promijeniti situaciju sa kojom se suočavamo, izazov je da počnemo mijenjati sebe."
-Vicktor Frankl-
​
Težina patnje
Niko nije zaštićen od patnje. Ona je čudan gost koji s vremena na vrijeme prekida naše živote, bez upozorenja ili poziva. I iako se obično pokušavamo trgnuti iz nje ili je sakriti u najmračnijim djelovima naše svijesti, pretvarajući se da ona nije tamo, ne možemo spriječiti da utiče na nas. Patnja koristi svoju snagu čak i iz "tamnog podruma svijesti" gdje ste je prvobitno protjerali. Možda nećemo primijetiti njen uticaj, jer tama čini težim prepoznavanje njenih pokreta.

Što više vremena naša patnja provede u sijenci, veću će moć imati nad nama. 

Neki ljudi prikrivaju svoja negativna osjećanja lažnim osmjesima. Drugi ispunjavaju svoje dane nekim aktivnostima, tako da nemaju slobodnog vremena za previše razmišljanja. Drugi lažu sebe "previjajući" svoje rane na njima znane načine. 

Svi smo mi činili nešto ovako, bilo rijetko ili da je to postalo navika. Problem je u tome što bez obzira koliko se borili protiv patnje, ona će izaći na površinu prije ili kasnije. Posljedice mogu biti fizička ili emocionalna bol. 
Patnja je dio života, sviđalo nam se to ili ne. Opasnost je kada postaje toliko teška i dugotrajna i traje toliko dugo da  postaje način života. Tada se osjećate kao da su sivi oblaci svuda oko vas i kao da ne možete izaći iz "magle". 
​Većina patnji koje osjećamo razvija se iz nekog bolnog iskustva. To je kada ne možemo preboljeti gubitak nečega ili nekoga koga volimo i do koga nam je stalo. Ne prihvatamo gubitak. Umjesto toga, odupiremo se i činimo sve da poboljšamo stvari. Kada tako postupamo, činimo sebi veliku štetu, a da to ne shvatamo. Ta patnja je bol, ali istovremeno, ona je utočište od kiše koja počinje usred naše tuge koja nas probija do kostiju. 
​
Smrt voljene osobe, kraj odnosa, izdaja prijatelja ili otkaz na poslu su neki primjeri gubitka koji uzrokuju veliku bol i patnju. Osjećamo kao da nam je neko izravno pucao u srce. 

To su rane koje nikada neće zaustaviti krvarenje ako se ne pobrinemo oko njih onako kako treba. One se mogu pretvoriti u polomljene dijelove koje je teško ponovo sastaviti.

Rađanje otpornosti
Iako je istina da neki ljudi razvijaju poremećaje ili stvarne probleme iz sopstvene patnje, to nije ono što se obično događa. Neki uspijevaju izaći iz traumatičnih iskustva jači nego ranije. To su iskustva koja uzrokuju bol, ali i pomažu osobi da raste. Bilo na jedan ili drugi način,  oni su u mogućnosti izvući neku korist iz bolnog iskustva.

Studija "Wortmana and Silver" potvrđuje da postoje ljudi koji se odupiru životnim nedaćama sa neočekivanom snagom. Razlog je njihova otpornost. Uz takvu otpornost, oni su u stanju održavati ravnotežu i izbjegavati prekomjernu pogođenost traumama i bolom u svakodnevnom životu.

To nas navodi da vjerujemo da smo jači nego što mislimo. Čak i kada nam se čini da nam nedostaje snage, javlja se "zrak svjetlosti". On osvjetljava naš put tako da možemo pokupiti naše polomljene dijelove i ponovo ih sastaviti. Ovako se rađa otpornost. To je trenutak kada naša tuga i naše patnje oslobađaju put našim iscjeliteljskim snagama. To nam omogućava da se opustimo i ponovo počnemo graditi sebe.

"Iako je svijet pun patnje, takođe je pun i prevladavanja patnji".
-Helen Keller-

Umjesto da zanemarimo ono što osjećamo, trebalo bi ga prihvatiti kao životnu pouku i proći kroz nju s otvorenim očima. Može biti potrebno neko vrijeme da se naviknemo, baš kao i pri pokušaju da progledmo u mraku. Čak i kad nas život obori na tlo i gotovo nas polomi, sposobnost da se osjećamo jaki pomaže nam prevladati ono kroz šta prolazimo.

Uz to možemo ponovno "sastaviti" naš identitet, pokupivši naše polomljene dijelove.To je otpornost, jedna od najljepših sposobnosti i nešto čemu bi trebalo učiti djecu u školi. Učiti kako da vidamo naše rane, kako da ih liječimo s ljubavlju i učimo najbolje što možemo iz njih. Ali kako to učiniti?

Pokupite "polomljene dijelove" i nastavite dalje
Kao što smo vidjeli, "cvjetanje" nakon oluje je moguće, ali nije jednostavno. To je složen i dinamičan proces koji, prema psihijatru Borisu Cyrulnikc-u, podrazumijeva ne samo osobnu evoluciju već i proces strukturiranja vlastite životne priče. Postoje neki čimbenici koje možemo razviti kako bismo povećali našu otpornost i olakšali sebi pokupiti i ponovo "sastaviti" slomljene dijelove. Oni su:

• Samopouzdanje i sposobnost rješavanja sukoba.
• Prihvatanje emocija i osjećanja.
• Smislene životne svrhe.
• Vjera da možemo učiti iz negativnih iskustava kao i pozitivnih.
• Imati mrežu ljudi za podršku.

Osim toga, Calhoun i Tedeschi, dvojica autora koji su obavili najviše istraživanja o posttraumatskom oporavku, ukazuju da nas patnja i bol mijenjaju ne samo na individualnom nivou, nego i u našim odnosima i u filozofiji života.
Suočavanje sa bolnim iskustvima je zastrašujuće, ali bježanje od njih samo produžava našu patnju. Izbjegavanja patnje i njeno potiskivanje uzrokuje da bol mutira na opasan način. Istinska hrabrost znači nastaviti unatoč strahu, kretati se naprijed, dok naše tijelo drhti i raspada se na komade iznutra.

U životu nam je potrebno vrijeme da obradimo sopstvena iskustva i da budemo sami sa našom patnjom. U tim osamljenim trenucima uspijevamo je razumjeti. Učimo da je važno nastaviti "hodati dalje", bilo da pravimo velike ili male korake. Najjača osoba nije ona koja nikada ne padne u životu, već ona koja pada, podiže se i  nastavlja da se kreće dalje sa snagom većom nego ikada ranije.